25. SMOTRA KAZALIŠNIH AMATERA KRAPINSKO - ZAGORSKE ŽUPANIJE

18.9.2020.

STRUČNI OSVRT

25. Smotra kazališnih amatera održala se 13.9.2020. u kinu Zabok u odličnoj organizaciji s obzirom na trenutnu epidemiološku situaciju izazvanu pandemijom koronavirusa Covida 19. Predstave su izvedene u točnim terminima i ispoštovane su bile sve mjere za odigravanje predstava što govori da je sama manifestacija izvedena na visokom nivou. U trenutnoj situaciji kad je stanje u kazalištu teško lijepo je vidjeti da kazališni amateri ne odustaju od stvaranja i igranja predstava pod otežanim uvjetima.

Prijavljene su bile 4 amaterske skupine a odigrano 6 predstava :

• AMATERSKO DRAMSKO KAZALIŠTE SVETI KRIŽ ZAČRETJE – predstave ORDINACIJA i DIPLOMA

• KUD NAŠA LIPA TUHELJ – DRAMSKA DRUŽINA – predstava JA DOKTOR NISEM

• HUMSKO AMATERSKO KAZALIŠTE , DRAMSKA SEKCIJA KUD-A RIKARD JORGOVANIĆ – predstava DAJ MI POVEJ

• DRAMSKA UDRUGA KAJ – predstave ČEŽNJA i NEKAD I SAD

Sve izvedene predstave bile su na visokom nivou za amaterske izvedbe i svi su pokazali posvećenost i ozbiljnost u radu i izvedbama što je vrlo pohvalno te se odrazilo na pozitivne reakcije u publici.

1. AMATERSKO DRAMSKO KAZALIŠTE SVETI KRIŽ ZAČRETJE izvelo je dvije predstave na smotri. Prvo je bila izvedena predstava Ordinacija po tekstu Slobodana Simića a u dramskoj prilagodbi Borisa Romana Blažinića koji je ujedno redatelj i voditelj tog amaterskog dramskog kazališta. Predstava je u pravom smislu te riječi komedija zabune i na duhovit način se dohvatila jedne ozbiljne teme a to je problem zdravstva i načina na koji funkcionira.

Tekst je prilagođen tako da se radnja odvija na domaćem podneblju a likovi su govorno smješteni u kajkavsko narječje te se na taj način što više pokušava približiti publici.

Iz predstave je vidljivo da družinu čine već iskusni izvođači kao i neki manje iskusni članovi ali pohvalno je da svi oni djeluju kao jedna cjelina što je u izvedbenom smislu jako bitno.

Posebno se tokom predstave istakla Biserka Svedružić u ulozi Medicinske sestre koja se predala sistemu i bez imalo krinke podržava sistem u kojem se nalazi. Stalno u točnoj energiji lika koji je igrala postigla je komičnost na vrlo skliskom terenu gdje je lik mogao ispasti plošan ali u njezinoj izvedbi nije s toga je po mom mišljenju zaslužila priznaje za najbolje glumačko ostvarenje sporedne ženske uloge.

Druga predstava koju su izveli bila je kratka forma od 15 minuta pod naslovom Diploma autora Miladina Berića a u dramskoj prilagodbi Borisa Romana Blažinića koji je predstavu režirao i odigrao glavnu mušku ulogu zaslužuje pohvalu za entuzijazam i predanost.

Najveća kvaliteta ove predstave je jezična prilagodba ovog teksta gdje dva glavna lika razgovaraju jedan na književnom jeziku a drugi na kajkavskom narječju te je tim izborom kajkavski jezik dobio je još više na značaju. Mišljenja sam da je to važna komponenta za rad ove skupine. U predstavi je i pozornost na sebe skrenula njihova mlada nada Mateja

Borovčak koja je sa velikim šarmom i lijepim pjevačkim glasom djelovala vrlo suvereno na sceni.

2. KUD NAŠA LIPA TUHELJ – DRAMSKA DRUŽINA nastupili su sa predstavom Ja doktor nisem prema tekstu Ljubomira Kerekeša a u dramskoj prilagodbi Pavice Iveković. Glumci na početku predstave odmah prenose glavnu poruku ove predstave ali i kazališta općenito : „Nigdar ni bilo da glumcof ni bilo. Nigdar ne bu da…igre ne bu. I kako god bude bilo ,kazališta bu zanavek bilo. „ Upravo ova poruka je u današnje doba više nego aktualna i nekako je po meni obilježava cijeli smisao bavljenja kazalištem uopće. Predstava plijeni razigranošću i mladenačkom energijom koja je zarazna što nije neobično jer cijeli ansambl predstave čine mladi ljudi zaljubljenici u kazalište . Izvođači su imali težak zadatak izgovaranjem teksta koji nije samo kajkavski već mješavina kajkavskog i izmišljenog indijanskog , mađarskog i slovenskog jezika i taj su zadatak uspješno izvršili a uz to savladali su uspješno koreografske i glazbene elemente predstave. U glumačkom smislu svojom impozantnom pojavnošću i lakoćom glumačke igre Tomislav Gmajnički u ulozi Bika koji prdi zaslužio je priznaje za najbolje glumačko ostvarenje sporedna muška uloga.

U vizualnom smislu predstava je vrlo čisto postavljena te je iz jednostavnih scenskih elemenata jasno gdje se radnja zbiva a najviše tome pridonose točno i pomno osmišljeni indijanski kostimi koji glumicama vizualno pomažu da lakše prilažu zadani lik te iz tog razloga zaslužuju priznanje za najbolju kostimografiju.

Kako ovime želim potaknuti mlade ljude u manjim sredinama da ostanu i bave se kazalištem cijelom timu predstave želim odati posebno priznanje Novi mladi svijet za mladenačku energiju i uzbudljiv teatarski doživljaj.

Iz svih gore navedenih razloga ova predstava je na visokom izvedbenom nivou te ju odabirem da predstavlja Krapinsko-Zagorsku županiju na Festivalu kazališnih amatera središnje Hrvatske.

3. HUMSKO AMATERSKO KAZALIŠTE , DRAMSKA SEKCIJA KUD-A RIKARD JORGOVANIĆ nastupili su sa predstavom Daj mi povej u režiji Sare Kolar koja je i napisala tekst kao i odglumila jednu od glavnih ženskih uloga za što svakako zaslužuje pohvalu za veliki trud i rad. Predstava odìše nekom posebnom atmosferom male sredine u kojoj ljudi žive u kolotečini i više se bave tuđim nego svojim životima. Redateljica predstave je učinila sve koliko je mogla u danim (financijskim ) okolnostima da nas na vizualnom planu unese u taj svijet i sa puno malih scenografskih detalja prikazuje tradicionalno namještenu seosku kuću te je tim izborom odnijela priznanje za najbolju scenografiju na 25. Smotri kazališnih amatera KZŽ

Redateljica Sara Kolar za razliku od ostalih klasično postavljenih komada pokušala je neverbalnim elementima osvježiti predstavu i na taj način prikazati probleme kojima se bavila a to je otuđenost i pasivnost koja je glavnog lika dovela do toga ne govori. Redateljica se poigrava sa situacijama neverbalnog i verbalnog što je bilo zanimljivo za gledati. Također uvela je elemente predstavljanja likova i samim time otvorila prostor da vidimo kako režijski promišlja malo drugačije od klasičnog postavljanja komada. Svakako Daj mi povej je najviše promišljena predstava u režijskom smislu i na tom tragu potičem redateljicu da se još više oslobodi i dá svojim inovativnim idejama da izađu još više na vidjelo, iz tog razloga zaslužuje priznanje za najbolje redateljsko ostvarenje.

Glavnu mušku ulogu lik Jože odigrao je Bruno Očko u veoma teškom zadatku vrlo dobro se snašao i šutnju odigrao sa mjerom i nimalo pretjerivanja , tjelesno osviješten i scenski prisutan odnio je priznanje za najbolje glumačko ostvarenje glavna muška uloga .

Također treba spomenuti i ostale članove ekipe koji su svojim uvjerljivim igranjem doprinijeli da se predstava uspješno izvede.

4. DRAMSKA UDRUGA KAJ izvela je dvije predstave. Prvo smo imali priliku pogledati monodramu Nekad i sad u izvedbi Đurđice Seleš koja je tekst napisala i izrežirala. Treba pohvaliti svestranost autorice koja se odlučila predstaviti sa mondramskom formom i to još dramskog sadržaja. Đurđica Seleš je prvenstveno autorica i takav izričaj joj naročito leži, vješto se snalazi u glumi, kao i u režiji a naročito u pisanju dramskih tekstova. Njezin tekst Nekad i sad je potresna ispovijed jedne ostavljene žene koja se uhvatila u koštac sa životnim neprilikama. Kroz monolog saznajemo sve o njezinoj prvotnoj zaljubljenosti do zlostavljanja i propasti braka. Đurđica Seleš je iznesla vrlo bitnu temu koja je danas nažalost još uvijek prisutna u našem društvu a to je zlostavljanje žena u braku kao i odnos u malim sredinama prema tom problemu. Vještim promjenama u monodrami od tuge, ljubavi, bijesa, ljubomore do smijeha dotakla se svih odnosa u jednoj toksičnoj ljubavnoj vezi. Pakao koji prolazi dovodi glavnu junakinju Petru do hrabre i jake žene koja je sama odgovorna za svoju sreću. Zbog aktualnosti i važnosti teme te ozbiljnosti kojoj je prišla u pisanju ove monodrame koja se prati u jednom dahu zaslužuje nagradu za najbolji dramski tekst. Glumački nas Đurđica Seleš sama na sceni sat vremena drži u potpunoj pažnji sa izvrsnim osjećajem za tempo ritam kao i odličnim promjenama u raznim stanjima koje igra , pokazala je svu raskoš svog talenta i uz veliku konkurenciju u ovoj kategoriji odnijela je priznanje za najbolju glumačku izvedbu glavna ženska uloga.

Druga predstava kojom je Udruga Kaj konkurirala na smotri je predstava Čežnja čija je autorica opet Đurđica Seleš koja je voditeljica udruge kao i redateljica ove predstave. Predstava Čežnja je predstava u punom smislu te riječi od njezinog trajanja do izvedbe i na tragu je profesionalnih produkcija, na sve se vodilo računa od promjene scenografije, kostima, glazbe do toga da cijeli ansambl diše kao jedno. Predstava je odigrana na kajkavskom naručju i svi glumci u predstavi su uspješno obavili taj zadatak. Najveća kvaliteta ove predstave je njezino zajedništvo što bi i trebao bit cilj svakog ansambla. Glumački svi sudionici podupiru jedno drugo dok je režija upravo u službi te igre. Sve komponente što čine jednu predstavu uključene su u izvedbu i prisutne tako da je s razlogom moja odluka bila da im dodijelim priznanje za najbolju predstavu u cjelini. Ivanka Kunović odlično se snašla u ulozi spletkarice Kate i na šarmantan način iznesla je lik koji u startu možda nije simpatičan ali njezina glumačka igra itekako je. Način na koji iznosi lik daje jednu toplinu te taj lik nije nikako jednodimenzionalan iz tog razloga odlučila sam joj dodijeliti ravnopravnu nagradu koju dijeli sa već prethodno spomenutom Biserkom Svedružić priznanje za najbolje glumačko ostvarenje sporedne ženske uloge.

Romina Vitasović Lučić mag.art

Priloženi dokumenti

Naj na 25 smotri
18. rujna 2020. 95,27 KB
  • Ispiši: