Održana radionica: Ekološka trešnja iz naših trnaca i okućnica

14.6.2018. Događanja
  • Podijeli:

Ekološko društvo "Lijepa naša" Dubrava Zabočka-Zabok održalo je radionicu na temu "Ekološka trešnja iz naših trnaca i okućnica" u tradicijskoj okućnici "Zagorska hiža".

Cilj ovog našeg druženja bilo je ukazivanje  na potrebu čuvanja i obnovu naših trnaca , ne samo kao nasljeđa, već i u svrhu prevencije  zdravlja kroz kvalitetnu prehranu iz dostupnih domaćih sastojaka.  

Sudionici , đaci 4.razreda Osnovne škole Zabok - Špičkovina, zajedno sa učiteljicom Anicom Ormož i nekolicinom roditelja, baka  sudjelovali su u izradi savijače sa trešnjama. Naše volonterke su kao i obično, za sve sudionike  pripremile domaće slastice te su se ovog puta na stolu našli razni kolači sa trešnjama, a naravno  i pregršt svježih plodova .

Svojim stihovima kroz  djetinjstvo i doživljaje provela nas je baka Ivka Videk. Donosimo njenu pjesmu. 

Branje trešanja

Na malenom brijegu pokraj stare trošne kljeti

Jedna oronula trešnja stoji

I usred bijelog dana

Sa crvenim plodovima nam svietli

TI sočni crveni plodovi

Mene i sestru su ubrzo privukli

I do trešnje nas odvukli.

Moja mama mi je pletenu torbu dala

Da bi joj ja i sestra i i njoj

Crvene trešnje za kolač nabrala.

Torba je morala na ramenu biti

Ali je trebalo i na trešnju splaziti.

Ja za to nisam fljetna bila

Pa me sestra predhitrila.

Na stablu je sočne trešnje brala

I meni u torbu hitala.

Torba se je brze punila te je preteška bila

Pa je mene sa sobom niz stablo spustila.

Ispod trešnje sam ja opala

A svaka trešnjica iz torbe 

Niz brdašce se otkuturljala.

Sestra je na mene srdita bila

te je z trešnje ubrzo iskočila.

I mene dobre z batinom namlatila.

Veli ona meni:

Što će mama nama doma reći?

Od čega će nam kolač od trešanja ispeći?

Uzmem ja praznu torbu i trčeći doma se dala

Da bi sve mami u suzama ispričala.

Mama ko svaka mama smilena bila

Te me je sa svojim lijepim riječima utješila

Na žalost ta stara trešnja više ne postoji

Jer na njenom mjestu sada starinska klet ponosno stoji.

Kad ja u svoje rodno selo dođem

Uvijek volim da k toj klietici pođem

Jer tu su uvijek lijepe uspomene bile

Koje su me na staru trešnju

Sa sočnim crvenim plodovima podsjetile.

Ta trešnja bi sada sto godina stara bila

koju je moja babica Barek posadila.

I zato hvala prirodi

Što nam je sočne plodove trešnje dala

I nedaj bože da bi ikad

ta crvena trešnja propala.

                                        Ivka Videk

Pripremila:Ljiljana Kebet, predsjednica

  • Ispiši:
Vrh