Lug Zabočki – Regeneracijin pogon za izradu naramenica u kooperaciji s njemačkom firmom HELSA-Werke službeno je proradio početkom ožujka 1971. godine. Prvi put zajedno, te godine su mlade radnice proslavile Dan žena, a s njima i njemački instruktori. Uslijedile su godine dobrih poslovnih rezultata, proslava imendana, rođendana, godišnjica… , a njemačkom partneru nije bilo jasno kako manje ruku na starijim strojevima u isto vrijeme može izraditi kvalitetnije i više… Poslije instruktora došli su šefovi, za njima i vlasnici, a onda su zagorske puce krenule put njemačkog pogona. Sjećanja na dobra vremena kad je svaka tri mjeseca na plaću sjeo višak, K-15, pa krajem godine trinaesta, ostala su samo lijepa sjećanja, teme kojih se Helzinice rado prisjećaju na svojim susretima. Dolazi većina, nekih više nema; a njihove suradnice ih se rado sjete. Bila je među njima i Cilika Kušan koja bi danas vjerojatno istom radišnošću pomagala sinu u vođenju restorana.
Susreti uz Dan žena su već godinama redoviti zahvaljujući organizatorskim sposobnostima bivše šefice pogona, Vikice Čuček. Datum okupljanja dvostruka je simbolika: obljetnica početka rada i prva zajednička fešta, a ni mjesto okupljanja nije slučajno odabrano: restoran Kušan. I nikome ne smeta da taj 8. ožujak preraste u najduži dan u godini, do sitnih sati drugoga dana. Za dobra stara vremena. (zl)
Izvor: Zagorski list
