Godina je 2012. U ovom trenutku Miroslav Šuvak sjedi za svojim stolom u utjecajnoj hrvatskoj IT tvrtki i uslijed dnevne uredske rutine misao mu odluta na bogat Stout koji je prošli vikend probao na inozemnom pivskom festivalu. Svega par kilometara dalje, njegov prijatelj iz djetinjstva Marko Filipin u banci sumira bilješke s upravo završenog sastanka i razmišlja na koji način unaprijediti recept za Indian Pale Ale na kojem već mjesecima radi. Miroslav je diplomirani ekonomist, Marko je PMF-ovac, njih dvojica su Daruvarčani na dobrim i sigurnim poslovima u Zagrebu, ali ubrzo osvještavaju da im nešto nedostaje te donose odluku: napuštaju sigurna radna mjesta i svoju strast pretvaraju u ozbiljan biznis. U 2013. registriraju craft pivovaru Nova Runda, koja danas proizvodi 180.000 tisuća litara točenog piva na godinu. Skrenuvši sa sigurne i dobro utabane staze, Miroslav i Marko pokrenuli su craft revoluciju u hrvatskom pivarstvu i započeli nešto neprocjenjivo u svojim životima.
Nalazimo se na gradilištu u Zaboku. Ondje uskoro otvaraju vlastiti pogon i radovi su u punom zamahu. Još nema ništa od strojeva potrebnih za proizvodnju piva, ali zato je već u kutu velike sale instaliran točionik. Ispod točionika je metalna bačva, a na njemu nekoliko pivskih čaša. Na svemu je prepoznatljivi logo Nove Runde.
Kad radiš u banci, svaka obitelj misli da si Bruce Wayne – započinje razgovor Marko dok nam puni čaše. Kako nekome objasniti da napusti redovitu plaću i posveti se svojoj strasti? – pitanje je koji svi istovremeno postavljamo. Odgovor nije lagan i nitko ga ne pokušava formulirati, ali svatko od nas ima ono nešto u svom životu koje znači više od svega ostalog – u Miroslavovom i Markovom slučaju to nešto ima okus vrhunskog piva.
Priča Nove Runde kreće malim koracima. Tijekom jednog turističkog putovanja po češkim pivnicama i pivovarama upoznali su pivsku kulturu koja tada nije postojala u Hrvatskoj. Vrativši se u Hrvatsku, odlučili su probati napraviti pivo u kućnoj radinosti (eng. homebrew). Prva piva su radili u loncu, a ne u kadi kako bi manje upućeni to zamišljali. Početni dojmovi tih dana bili su pivski gorko-slatki, što nije neobično s obzirom da su im jedine smjernice bile internet forumi, a nitko od njih nije prehrambeni tehnolog ili kemičar. Upravo ideja o kućnom kuhanju piva ih je dovela do zajednice ljudi koji su se tada okupljali oko kućne proizvodnje piva i glavnog hrvatskog foruma za homebrewere – pivarstvo.info. Druženja istomišljenika i isprobavanje skuhanih piva na tim druženjima su im pomogla da usavršavaju svoje pivsko znanje, a poslije je dosta istomišljenika s tih druženja također otvorilo svoje pivovare.
Usporedno sa stjecanjem iskustva i savladavanjem novih znanja, putuju preko granica željni upoznavanja pivski razvijenijih kultura, a nakon jednog takvog – te sudbonosne Češke – osnivaju Novu Rundu.
S namjerom da dođu do prvih sredstava oslanjaju se i na crowdfunding. Nakon što su dali potporu nekolicini start-up projekata, odlučili su i sami zatražiti pomoć istomišljenika. U nekoliko mjeseci na platformi Indiegogo uspijevaju skupiti 50 tisuća kuna, pritom dobivajući potporu ne samo iz Hrvatske već i iz stranih zemalja poput Velike Britanije. Bilo je to prvenstveno novčani poticaj, ali istovremeno i jasna povratna informacija od njihovih budućih konzumenata zasićenih piva iz velikih pogona. Također, crowdfunding kampanja im je i jedan od prvih marketinških koraka. Uz pomoć zajednice izgrađene oko Nove Runde stvaraju sadržaj poput promotivnog videa za crowdfunding kampanju, pišu blog o raznim peripetijama procesa otvaranja pivovare i educiraju javnost o craft pivu na svojim društvenim kanalima.
Pritom, u nedostatku vlastitog prostora, prve veće količine piva rade zakupljujući kapacitete tuđih, već postojećih pivovara. Prvo u Kučan Marofu, pored Varaždina, gdje zakupljuju samo dio kapaciteta, a nešto kasnije u Jastrebarskom gdje zakupljuju cijelu pivovaru. Vrlo brzo smo uvidjeli sve nedostatke stvaranja piva u tuđim pivovarama – kaže Miroslav – nemogućnost konstantne kontrole proizvodnog procesa, s čime smo bili suočeni u Kučan Marofu, utječe na finalni proizvod, a nemogućnost širenja kapaciteta, s čime smo trenutno suočeni u Jastrebarskom, utječe na stagnaciju prodaje. Takvo što bilo im je neprihvatljivo te s potporom obitelji i prijatelja, vjerom zaposlenika te detaljno razrađenim poslovnim planom, nakon 5 godina podstanarstva, odlučuju se za najhrabriji potez dosad – otvaranje vlastitog pogona.
Računali su na novac iz EU no zbog nespretno raspisanog natječaja Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU 2018. do novca ne uspijevaju doći. Ni to ih nije spriječilo. Momci stavljaju glavu na panj, podižu kredit i uzimaju prostor u Zaboku. Danas ondje izvode završne radove prije skorog otvaranja pogona i od tamo s velikim zadovoljstvom promatraju craft revoluciju na domaćoj pivskoj sceni kojoj su i sami doprinijeli.
A taj je doprinos bio višestruk. Nezadovoljni organizacijom i zastarjelom idejom postojećih pivskih festivala, 2016. pokreću i vlastiti – BeerYard. Ondje predstavljaju nove pivske stilove, ali i kolegama pružaju platformu da predstave svoje verzije pivskih klasika poput American Pale Alea u novom, domaćem ruhu. Tih godina marljivo su radili i na svom favoritu – Indian Pale Aleu kojeg su nazvali C4. On ih je stavio na pivsku mapu i ubrzo im postao najpopularniji proizvod. Svojevrsni brend sam za sebe, jer nerijetko čuju anegdote da C4 naručuju i ljudi koji ne znaju za Novu Rundu. Dakako, aktivni su i na društvenim mrežama putem koje informiraju pivske znalce i obrazuju početnike, pritom uspješno stvarajući vlastitu publiku.
Danas u stalnoj ponudi imaju 2 piva, APA-u i C4, a uz njih rade i sezonska piva i razne specijale. Njih smišlja Marko koji voli jače zahmeljena piva i zanima ga daljnje istraživanje u tom smjeru. Financijama i marketingom se bavi Miroslav koji sada iskorištava znanja stečena na prethodnim poslovima te na studiju ekonomije. Pritom obojica hvataju svaku slobodnu priliku kako bi sudjelovali na pivskim festivalima diljem Europe i iskušavali kako strani kolege interpretiraju pojedine pivske standarde. Volim kad me pivo baci na dupe – kaže Miroslav, referirajući se na njegovu aromu i okus. Priznaju da je jedno od najvećih zadovoljstva koji im posao nudi trenutak kušanja piva svojih kolega koji su uložili u njega onoliko truda koliko oni ulažu u svoja. Za obojicu, cjeloživotno učenje nije floskula, već njihov modus operandi te kroz smijeh napominju – Osjećamo da smo danas više na nuli no ikad.
Oduvijek inzistirajući na svježem, uglavnom točenom pivu, Nova Runda nikad se nije mogla naći u bocama na policama supermarketa. Bio je to još jedan moment gdje su odlučili zaplivati protiv struje. Dok su drugi tvrdili da je nemoguće probiti se na tržište bez staklene ambalaže, oni su poslušali instinkt i odlučili ponuditi samo točeno pivo. U bliskoj budućnosti planiraju izbaciti limenke, ali uz kontroliranu distribuciju bez trgovina i spremaju se upravo njima napasti vanjsko tržište. Nema puno dvojbe da će tako zaista i biti, jer rijetki su spremni kladiti se protiv njihovog budućeg uspjeha.
Pritom, poslovna povijest je vrlo kratka – rekapituliramo dok dovršavamo čaše. Prije šest godina momci su krenuli s vlastitom ušteđevinom, crowdfunding kampanjom i – nepodnošljivo klišejno, ali sasvim istinito – vjerom da nešto što vole i u čemu su dobri mogu pretvoriti u posao. Danas prodaju više od 180000 litara piva godišnje, imaju na tisuće ljubitelja njihovih piva i – njima najvažnije – svečanu vrpcu i oštre škare koje čekaju skoro otvaranje vlastite pivovare.
Izvor:https://native.jutarnji.hr/1u4milijuna/nova-runda/
