PUČKO OTVORENO UČILIŠTE ZABOK
POZIVA VAS, U SKLOPU MANIFESTACIJE DANI K.Š.GJALSKOG, NA OTVORENJE IZLOŽBE „Strukture i varijacije“ Petar Barišić u ponedjeljak 22. listopada 2018. u 18:00 sati VELIKA GALERIJA GRADA ZABOKA, Zivtov trg 10
O IZLOŽBI:
Skulptorski opus Petra Barišića jedan je od najcjelovitijih manifesta primjene avangardnih i modernističkih postulata u recentnom hrvatskom kiparstvu. Pažljiva asimilacija određenih stilsko-morfoloških načela ranijih epoha kod Barišića je uvijek bila nadvladana osobnim elementom geometrijskog vokabulara i sintakse, ali i novim značenjskim poljem djela, što je u pravilu rezultiralo ciklusima skulptura, reljefa i objekata iznimnog prostornog dojma.
Naime, danas su pred kiparima možda najviše od svih umjetnika dileme kako dalje raditi: u kojem materijalu, dimenzijama, kako probijati ograničenja i datosti materijala u kojem rade; odlučiti se za iskorak prema instalaciji, multimediji, light and space artu ili ponovno otkrivati čaroliju land-arta… Mnogi se ponovno vraćaju figuri, dlijetu, kamenu, zemlji, ali ne i Petar Barišić. Polako, uporno i dosljedno, ovaj kipar radi na prevladavanju zadanosti materijala, forme, volumena, povremeno se igra bojom i neograničenim mogućnostima prostora i pokreta, i kada već pretpostavljamo kako će se zaplesti u vlastite geometerijske matrice – jer teško da se više može u umjetnosti nešto novo reći – Barišić nas uspijeva iznenaditi novim oblicima i konstrukcijama.
Model kiparskog mišljenja i opus Petra Barišića jedan je od paradigmatskih primjera da talent i intuicija povezani sa sposobnošću vizionarskog predosjećanja ‘kako u umjetnosti uvijek biti malo dalje od drugih’ daleko nadilaze temelje kiparskog zanata. Barišić je u posljednjih petnaestak godina svakom svojom izložbom svjedočio iznimnu razinu kreativna mišljenja, sposobnost nadilaženja svih stilskih modela i šablona, a da nikada nije niti na trenutak napustio polje skulpture.
Iako se već desetak godina ovaj umjetnik igra djelima koja su na rubnoj poziciji klasična poimanja skulpture, između objekta, reljefa i instalacije, možda je najprecizniji termin za recentna Barišićeva djela upravo – struktura. Nekadašnju vezanost uz kubofuturizam Archipenka, Duchamp-Villona, Lipchitza, kubokonstruktivizam Gonzáleza, konstruktivizam Tatlina, konkretizam Maxa Billa te dosljedni minimalizam Sol LeWittovih otvorenih geometrijskih struktura iz devedesetih godina 20. stoljeća, Barišić je drastično dokinuo uvođenjem principa varijacija, permutacija, fragmentarnosti i kombiniranja različitih „prostornih rešetki“ od finih bijelih drvenih letvica mnogo manjih dimenzija i drugačijih oblika od klasičnih minimalističkih LeWittovih predložaka. Barišić na tom tragu napušta minimalističko načelo impersonalnosti djela i uvodi strukturalne i značenjske pomake gdje su potpuno jednako važne ideja i koncept razrade djela, kao i finalna konstrukcija koja mora biti savršena. Da se kod Barišića radi o modularnoj organizaciji snažne prostorne energije, među prvima je 2003. godine zamijetila i definirala Mladenka Šolman: „U konstruktivnoj strukturi novog reda miješaju se materijalni i nematerijalni aspekti djela, linija i njezina projekcija-sjena kao imanentna drugost. Naime, aditivna kompozicija i repetitivna sturktura identično razvedenih obrazaca, laganih, ritmiziranih pomaka, stvara konfiguraciju dinamičke regulacije i regenrativne energije, virtualni pejzaž snažnog vizualno-emocionalnog podstreka“.
Jednostavne strukture postajale su sve složenije, a umjesto transparentnih kubusnih konstrukcija linijski istanjene mase, počele su se javljati složene strukture bliske zasadama fraktalne matematike i isječaka oblika kojima se bavi teorija virtualne arhitekture. Barišićevo precizno i delikatno usitnjavanje volumenskih mikro-isječaka govori o potrebi istraživanja sve složenijih prostornih odnosa između djela i promatrača, čija percepcija detalja umjetničkog djela nužno mora postati sve zahtjevnijom i angažiranijom. Već dugo se teoretičari iz drugih društvenih i prirodnih znanosti bave mikrokozmosom i cijepanju naše predodžbe stvarnosti – za koju smo donedavno mislili da je jedna jedina, cjelovita stvarnost – na mnogo malih „usloženih“ i ulančanih stvarnosti, a ideje Petra Barišića podešene su upravo tim novim dimenzijama našeg kozmosa koji nas okružuje. Bez mnogo teorijskog naprezanja, ideje koje ovoga kipara zanimaju na polju skulpture mogu se apsolutno povezati s razmišljanjima i tendencijama u suvremenoj svjetskoj arhitekturi, koja su kod nas 1996. prvi uveli i definirali arhitekti Penezić&Rogina: fraktalnost, nejednolično ponavljanje, kontinuirana evolucija, simultanitet, fluidnost, kompleksnost, heterogena raznolikost, samoorganiziranost i hibridnost oblika. Ako malo pažljivije razmotrimo Barišićeve bijele „module“, oni se savršeno uklapaju u sve navedene teorijske postavke nove arhitekture. Naime, ove se strukture sve više šire i nameću prostoru pa možemo reći kako je daleko iza autora tipično kiparsko strahopoštovanje da se prevelikim dimenzijama svojih volumena previše ne oskrnavi prostor, od čega na podsvjesnoj i nesvjesnoj razini pati mnogo današnjih kipara.
Štoviše, Barišićeve strukture, „kocke“ i prostorne zavjese lukavo se, alienovski uvlače u prostor i gutaju ga bez velike muke, usisavanjem među svoju fluidnu, transparentnu konstrukciju. Ta mimikrija namjerâ pojavljuje se kod Barišićevih djela na još jednoj razini. Različitim načinima prostornog preslagivanja od nekoliko elemenata (modula) može se dobiti iznimno veliki broj permutiranih struktura, dakle, mnogo drugačijih, novih skulptura, odnosno, reljefo-objekata i instalacija.
U zadnjem ciklusu umjetnik uvodi u objekte od visoko uglačanog inoxa element pokreta i zvuka, čime u potpunosti aktivira prostor u kojemu se nalaze njegova djela, uz dosljedan hommage elektroobjektima i pokretnim skulpturama iz šezdesetih godina 20. stoljeća i Novim tendencijama. Upravo jedinstvena sposobnost Petra Barišića da se na sve moguće načine poigra kiparskim elementima, a uz to zadrži autentičan i prepoznatljiv autorski izričaj svrstala ga je postojano u sam vrh hrvatske suvremene skulpture.
Iva Körbler
BIOGRAFIJA:
PETAR BARIŠIĆ (Vrlika, 7. listopada 1954.); Školu za primijenjenu umjetnosti završio je 1973. u Splitu te diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u kiparskoj klasi prof. Ivana Sabolića 1978. Od 1978. do 1981. godine, bio je suradnik Majstorske radionice prof. Frana Kršinića.
Član je HDLU-a od 1987. godine; od 2001. bio je član Upravnog odbora HDLU-a, od 2003. Upravnog odbora Zajednice samostalnih umjetnika Hrvatske. Dopredsjednik HDLU-a u bio je mandatu od 2003. do 2007. godine
Izradio je skulpturu koja se uručivala kao godišnja nagrada INE i Hrvatskog kulturnog kluba za promicanje hrvatske kulture u svijetu (1995. – 2007.). Autor skulpture koja se uručivala kao nagrada za najbolji dramski tekst „Marin Držić“ (od 1993. do 1996.) te brončane plakete „Studija Kroatika“ koja se 2002. dodjeljivala na proslavi 10. godišnjice hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu.
Odbor za dodjelu nagrade „Vladimir Nazor“ 2012. godine imenovao ga je članom žirija za područje likovnih i primijenjenih umjetnosti s dvogodišnjim mandatom te ponovno 2016. godine na dvogodišnji mandat.
Izlagao na više od sedamdeset samostalnih te više od 250 skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu (Zagreb, Split, Dubrovnik, Pečuh, Fulda, Mannheim, Stuttgart, Aachen, Moskva, Pariz, Osaka, Prag, New York, Melbourne, Tel Aviv, Beč, Šibenik, Budimpešta).
Godine 1993. sudjelovao je na projektu „Recall Byblos“ u Ludwig Forum für Internationale Kunst u Aachenu. Iste godine boravi u nekoliko Njemačkih gradova na studijskom i stručnom usavršavanju. Godine 1995. izlaže u Osaki na Triennale 1995 – 6th International Contemporary Art Competition, a 2003. zastupa Hrvatsku (s još troje autora) na 9th Cairo International Biennale u Kairu. Od 1994. član je mađarsko-hrvatske umjetničke grupe „Chopor(t) horda“.
Djela mu se nalaze u brojnim muzejima, galerijama i privatnim zbirkama u Hrvatskoj i u inozemstvu.
Dobitnik je dvadesetak nagrada i priznanja među kojima su Grand Prix na 5. Trijenalu hrvatskog kiparstva 1994.,2002. Godišnja nagrada „Vladimir Nazor“ za likovnu umjetnost (za spomenik Palim hrvatskim braniteljima postavljen u Đakovu 2001.), 2009. Nagrada Galerije Forum za najbolju izložbu u 2008. (Bijelo), 2011. Likovna nagrada HDLU-a za najbolju izložbu u 2011. (Gluho zvono), 2012. Nagrada grada Zagreba za najbolju izložbu u 2011. te za samostalnu izložbu Gluho zvono (Crkva sv. Donata Zadar i Dom HDLU, Galerija „Bačva“, Zagreb)
Godine 1996. za osobite zasluge u kulturi odlikovan je Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića.
O Petru Barišiću HTV snimila je i emitirala nekoliko dokumentarnih filmova u režiji Eduarda Galića. Godine 2001. snimljen je film za znanstveno-obrazovni program u režiji Vlatke Vorkapić i po scenariju Matka Sršena. Godine 2016. po scenariju Milana Bešlića snimljen je dokumentarni film o spomen obilježju Petra Barišića Slomljeni pejzaž,podignutom na brdu Čukur kod Hrvatske Kostajnice u spomen poginulom snimatelju HRT-a Gordanu Ledereru.
U nastavnom zvanju na ALU u Zagrebu od 2002. je docent, a 15. travnja 2008. izabran je u umjetničko-nastavno zvanje izvanredni profesor. Za predstojnika katedre za kiparstvo izabran je tijekom akademske godine 2009./2010 s mandatom do 2010./2011. te ponovo 2011/2012. s mandatom do 2012./2013.
Skulpture u javnom prostoru
2015. Spomen-obilježje Gordanu Ledereru Slomljeni pejzaž, brdo Čukur, Hrvatska Kostajnica
2010. Spomenik sv. Ivanu Pavlu II., Kuna na Pelješcu
2005. Brončani spomenik fra Anti Antiću, Veliko Brdo kod Makarske
2004. Brončano poprsje dirigenta i skladatelja Stjepana Šuleka, Osor, otok Cres
Brončano poprsje književnika Milana Begovića, Kijevo
2007. Drveno-čelična instalacija Most, Fužine, Gorski kotar
2001. Spomenik palim braniteljima, Đakovo
2000.-2005. kiparski radovi u interijeru Crkve sv. Leopolda Mandića (oltar, ambon-propovjedaonica, krstionica, svetohranište, svijećnjaci, križ, kamenice za vodu, pokaznica, kip sv. Leopolda Mandića), Melbourne (Australija)
2003. Skulptura Objekt C-5 od nehrđajućeg čelika i kamena, Jakovlje
2000. Aluminijska skulptura Uzastopnosti pred Pučkim otvorenim učilištem, Zagreb
1991. Kamena skulptura na međunarodnom kiparskom simpoziju, Labin
1998. Spomenik kralju Tomislavu, Čapljina
Drvena skulptura Prostorni modulator, Kostanjevica na Krki (Slovenija)
1997. Poprsje književnika Milana Begovića, Vrlika
Skulptura Tenzija, Pečuh (Mađarska)
1987. Brončana skulptura u prolazu “Cibona”, „Mladi kipari za Univerzijadu”, Zagreb, HDLU
1983. Spomenik palim borcima NOR-a na Himperu u Zagrebu
1979. Spomenik palim borcima NOR-a, Lisičani
Bojana Birač voditeljica galerije
