PUČKO OTVORENO UČILIŠTE ZABOK
POZIVA VAS NA OTVORENJE IZLOŽBE POVODOM OTVORENJA MANIFESTACIJE DANI KSAVERA ŠANDORA GJALSKOG
Peruško Bogdanić
‘Skulpture i crteži’
u ponedjeljak 21. listopada 2019. u 18 sati
GRADSKA GALERIJA ZABOK, Zivtov trg 10/I
Skulpture i crteži
Opus Peruška Bogdanića jedna je od najintrigantnijih kiparskih dionica u
suvremenoj hrvatskoj skulpturi. Na tragu povratka kiparstvu, ali istovremeno kompleksno spajajući konstruktivistička, analitička i geometrijska načela redukcije pojavnog svijeta, Peruško Bogdanić izdvojio se finom metaforikom svojih formi, ali se jednako tako uspio morfološki i konceptualno odmaknuti od zahtjevne blizine Slavomira Drinkovića, Ljube De Karine ili Kuzme Kovačića.
Štoviše, bez obzira na odabir materijala, Peruško je u kontinuitetu stvarao oblike koji su čak bili bliži Arte Povera konceptu, ali je čuvao lirsku dimenziju skulpture. Jednostavne, ali nimalo arhaične, njegove su drvene skulpture ostale bliske prirodi i organičnosti, kao da ih je kipar tek malo „popravio“ i doradio, i gdje nota rustičnosti ne prelazi u grubost. Baštineći ideju kako dobra skulptura mora u sebi čuvati zatočenu energiju i sile Prirode, umjetnik u traganju za ravnotežom između odabranog komada materijala i naknadne kiparske intervencije želi zanatsko-tehnički aspekt svesti na minimum – tek malo oduzeti ili dodati formi, kako ju ne bi previše udaljio od prirodnog.
Jednom sam već primijetila kako Peruškove skulpture mogu biti i značiti mnogo toga, bez obzira na naslov djela, koji ipak dopušta promatraču da u oblik upisuje vlastite asocijacije i metafore. One tako mogu biti totemi, putokazi u prirodi, okamenjena ili odrvenjena mitološka bića iz pravremena ili u apstraktnijoj varijanti, mogu upućivati na sile života: od pulsiranja, svijanja, stezanja, sušenja ili propadanja „drva života“ kao emanacije životne energije, ali i alegorijskih značenja motiva ruke. Upravo će u crtežima umjetnik iskazati askezu i blagost prema činjenici protjecanja vremena, alegoriji napona i pada ljudske snage, svijesti o prolaznosti.
Čuvajući se od opterećivanja vlastita kiparskog puta bilo kakvim pretencioznim intelektualno-teorijskim razinama, čini mi se kako je umjetnik u svoja brojna djela možda i nesvjesno urezivao i upisivao memento mori – jer drvo kao materijal ipak ima svoj vijek trajanja. To nas vodi prema još jednoj dimenziji Peruškovog opusa; onoj meditativno-kontemplativnoj, koja kod ovog umjetnika također sasvim autentično izvire iz svijesti o karakteru materijala u kojemu radi, i gdje često nema težnje za pojavnom finalizacijom oblikâ. U svojoj biti, Peruškove su skulpture atemporalne, bez pečata trenda, stila i znaka vremena, što nas ponovno dovodi do cikličkog obnavljanja silâ i superiornosti Prirode nad svim ljudskim i materijalnim. Jer pulsacija energije koja protječe njegovim radovima govori u prilog upravo toj tezi.
Iva Körbler
ŽIVOTOPIS
Peruško Bogdanić rođen je u Starom Gradu na otoku Hvaru, 24. listopada 1949. Godine 1955. dolazi u Zagreb, gdje upisuje i završava osnovnu, Srednju tehničku, te Višu tehničku školu. Akademiju likovnih umjetnosti upisuje 1971. godine, na kojoj 1976. diplomira na Kiparskom odsjeku u klasi prof. Vjekoslava Rukljača.
Od 1976. godine do danas priredio je 30 samostalnih izložaba, sudjelovao je na više od 100 zajedničkih izložaba (uglavnom žiriranih), sudjeluje u radu brojnih kiparskih simpozija u Hrvatskoj i svijetu, i postavlja nekoliko monumentalnih skulptura u javnim prostorima.
Dobitnik je više nagrada na izložbama u Hrvatskoj i svijetu (Trienale hrvatskog kiparstva, Salon mladih), kao i na nekim pozivnim i javnim natječajima.
Bibliografija mu se sastoji više od 100 tekstova uglednih stranih i domaćih teoretičara ili likovnih kritičara, objavljenih u stručnim časopisima, tisku i prigodnim katalozima.
Njegovi radovi nalaze se u privatnim kolekcijama u zemlji i svijetu, kao i fundusu Moderne galerije u Zagrebu i Gliptoteke HAZU.
Odlikovan je 1994. godine Spomenicom Domovinskog rata 1990-1992., a 1997. Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića.
Godine 1975. s prijateljima kiparom Kuzmom Kovačićem i slikarom Igorom Rončevićem osniva galeriju «Na Bankete» u gradu Hvaru.
1980. godine, koautor je u izvedbi skulpture Branka Ružića u Spomen parku Dotrščina (zajedno s Kuzmom Kovačićem).
1984. do 1986. godine obnaša dužnost tajnika HDLUZ-a (1985. zajedno s arhitektom Ivanom Crnkovićem adaptira i uređuje izložbeni prostor salona Galerije Karas u Praškoj 4).
1986. Gost umjetnik na Art Department University of Minnessota, SAD.
1993. do 1994. učestvuje u organizaciji izložbe studenata i profesora ALU u SAD, čiji je ukupni prihod bio namijenjen studentima ALU – prognanicima.
Do 1995. godine radi kao slobodni umjetnik. Godine 1995. zapošljava se na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.
Od 10. srpnja 2007. godine u zvanju je redovitog profesora..
Mentor je (od 1996.) i umjetnički voditelj (od 2002.) međunarodne studentske kiparske škole Montraker u Vrsaru.
Od 1996. do 2000. godine predsjednik je HDLU-a, gdje sudjeluje u pripremi i realizaciji mnogih značajnih likovnih projekata (B. Ružić, M. Šutej, M. Lah, N. Kavurić-Kurtović, J. Diminić, 90 godina osnutka ALU, Nova Britanska umjetnost i dr.).
1997 – 1999. Pročelnik je Nastavničkog odsjeka ALU.
Akademsku godinu 2005./2006. provodi na studijskoj godini u Sjedinjenim Američkim Državama.
2006. Mentor iz predmeta kiparstvo na poslijediplomskom doktorskom umjetničkom studiju ALU.
2007./2008. Prodekan za međunarodnu suradnju na ALU
NAGRADE
1980.
Zagreb, Nagrada 7 sekretara SKOJ-a za kiparstvo
1982.
Zagreb, Nagrada 14. salona mladih za kiparstvo
1989.
Murska Sobota, Otkupna nagrada 9. jugoslavenskog biennala male plastike
1991.
Zagreb, Jednakovrijedna nagrada 4. triennala hrvatskog kiparstva
1992.
Budimpešta, 1. nagrada 2. nacionalnog biennala kiparskog crteža
1996.
Rovinj, Hrvatska, 1. nagrada zavičajnog muzeja grada Rovinja
Zagreb, Nagrada žirija 1. hrvatskog trienala crteža
1999.
Sisak, 1. nagrada na pozivnom natječaju za izradu spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu
2005.
Poreč, 1. nagrada na javnom natječaju za skulpturu na Trgu slobode u Poreču
2008. Novi Vinodolski, I. nagrada na javnom i pozivnom natječaju za izradu spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu
2009. Zadar, Otkupna nagrada na natječaju za izradu spomenika pobjedi u Domovinskom ratu
SAMOSTALNE IZLOŽBE
1976.
Hvar, Galerija “Na Bankete”
1980.
Zagreb, Galerija Studentski centar
1981.
Zagreb, Studio galerije “Forum”
1982.
Zagreb, Galerija “Događanja”
1983.
Ljubljana, Galerija “Ars”
1984.
Zagreb, Galerija Nova
Minneapolis, SAD, Coffman Gallery
1987.
Zagreb, Salon galerije Karas
Split, Umjetnički salon
Dubrovnik, Umjetnička galerija
1990.
Zagreb, Galerija Forum
Berlin, Küenstlerhaus Bethanien
1991.
Slavonski Brod, Galerija “Prot Atrur”
1992.
Steryr, Austrija, Pohlhammer Gallerie
1993.
Detroit, SAD, Urban Park – Detroit Art Center
1995.
Zagreb, Salon galerije Karas
1997.
Rovinj, Zavičajni muzej grada Rovinja
Šibenik, Galerija “Sv. Krševana”
2001.
Stari Grad, Centar za kulturu
Split, Umjetnička galerija
2002.
Zadar, Galerija umjetnina
Budimpešta, Mlin umjetnosti
2003.
Beč, Kunstraum Palais Porcia
2004.
Rijeka, Galerija Filodramatika
Pula, Galerija «Vincent od Kastva»
Poreč, Galerija Zuccato
Klanjec, Salon Galerije A. Augustinčića
Mali Lošinj, Kapetanova kula
2006.
Zagreb, Galerija V. Bužančić
2008.
Rijeka, Galerija Arh
Labin, Galerija Alvona
Varaždin, Galerija Zlati Ajnhel
2010.
Zagreb, Gliptoteka HAZU
KIPARSKI SIMPOZIJI I RADOVI U JAVNIM PROSTORIMA
1982.
Kikinda, Srbija
Lokve, Hrvatska
1983.
Sisak, Hrvatska
1986.
Pionirski grad, Zagreb, Hrvatska
Dugo Selo, Hrvatska
1988.
Kostanjevica na Krki, Slovenija
1989.
Labin, Hrvatska
Edinburgh, Škotska
1994.
Jakovlje, Hrvatska
1995.
Poreč, Hrvatska
1999.
Sisak, Hrvatska
2001.
Labin, Projekt «Bijela cesta»
2004.
Brač, Bol, LOBOL
2006.
Poreč, Kip od kiše, Trg slobode
Bojana Birač
voditeljica galerije
