Gradska knjižnica K.Š. Gjalskog poziva Vas na otvorenje izložbe bakroreza „Kristov dolazak“ Radoslava Halužana, uz promociju zbirke pjesama „Živjeti od ruže“ Ante Pranjkića, u srijedu 5. prosinca 2018. u 18.00 sati.
Radoslav Halužan (1969.) predstavlja se ovom izložbom kao majstor bakroreza, zahtjevne tehnike koja je danas rijetka i predstavlja posebnost u likovnom svijetu, a Halužan je kod nas jedinstven autor koji se bavi kovanjem bakra.
Anto Pranjkić (1972.) magistar je teologije te autor niza književnih i publicističkih djela. U posljednje vrijeme posvetio se duhovnoj književnosti, a takva je i zbirka koju će predstaviti u Zaboku.
Bilješka o piscu
PRANJKIĆ, ANTO, rođen je 1972. godine u Štrepcima, Bosna i Hercegovina. Osnovnu školu završio je u Zoviku, a srednju u Brčkom. Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu stekao je akademsko zvanje magistra teologije.
Pripada krugu mlađih književnika koji su u relativno kratkom periodu ostavili niz djela u kojima se osjeća raspoloženje i okruženje krajeva iz kojih su ponikli i u kojima su se nalazili. Najduži period proveo je u svom Brčkom, a sukladno životnim i profesionalnim potrebama, živio je u Beču, Zagrebu, Mostaru, Drnišu, Sarajevu, Đakovu,Trstu…, gdje je ostavljao i dio stvarateljskog traga. Profesionalno se usavršavao u Češkoj, Sjedinjenim američkim državama, Francuskoj i Norveškoj, a diplomirani je polaznik BiH Škole za političke studije,(Strasbourg, 2003.). Radeći u novinarstvu prošao je sve kategorije: od dopisnika, reportera, kolumnista do urednika i to u sva tri medija (radio, TV i novine). Radio je za Večernji list, Sportske novosti, Dnevni list, San, Arenu, Hrvatska vojna glasila, a članke su mu objavljivali: Svjetlo riječi, Katolički tjednik, Hrvatski glasnik,Hrvatsko slovo, Hrvatski list, Posavski glasnik i Glas Zovika. Jedno vrijeme je obnašao dužnost glavnog urednika tjednika Danas, a obnašao je i dužnost urednika TV Brčko. U posljednje vrijeme posvetio se duhovnoj književnosti i katoličkom novinarstvu. Pisao je i piše za nmogobrojne katoličke medije, kao što: Katolički tjednik, Svjetlo riječi, Ljudima prijatelj, KTA te brojne informativne portale. Član je Hrvatskog društva katoličkih novinara.
Do sada je objavio niz književnih i publicističkih djeja:
1993. „Brčanski Hrvati“, Posavski glasnik, Zagreb – Orašje.
1995. „I procvjetat će ruža“, HKD „Napredak“ i Zaklada „Dr. Franjo Nevistić“, Zagreb.
2002. „Zovik zove ljepotom“, Glas Zovika, Zovik.
2002. „Sadašnjost i budućnost mladih Brčko distrikta BiH“, Vlada Brčko distirkta.
Među zapaženijim djelima su mu i zbirke pjesama:
2000. „Sreća u srcu“, HKD „Napredak“, Brčko.
2001. „Ipak, i pad je let“, Vlada Brčko distrikta BiH, Brčko.
2003. „Život piše romane“, HKD „Napredak“, Brčko.
2005. „Kovači zavjere“, HKD „Napredak“, Brčko.
2010. ” Sjaj i bijeda Brčko distrikta BH”, I. I II. Dio, ,
2011. ” Bez muke nema uskrsnuća”,
2011. “Smisao puteva i raskrižja”,
2018. ” Živjeti od ruže”
2018. ” Leptir Božo”
2018. ” Crveni triler” “
2018. “Vesele boje tuge”
2018. “Na Njivi Gospodnjoj”.
Više njegovih djela izdavana su u više izdanja i prevođena na više jezika. Prevodi književna djela s talijanskog, njemačkog, norveškog, španjolskog i i češkog jezika na hrvatski jezik. Dobitnik je niza nagrada i priznanja. Oženjen je i sa suprugom Ivanom živi i stvara u Zagrebu.
Iz recenzije
U sukladnosti s pojmovnom arhitekturom pjesama u ovoj poeziji nema nekog romantičnog slikarskog govora. Jezik je smislen i pojmovan, ali odmjeren, jednostavan, jasan i iskren. Izričaj je prilagođen preljevu osjećaja. Što je rijetko u naše vrijeme, Pranjkić teži čistoći narodnog izraza, jasnoj i logičnoj kompoziciji. Pjesme su jezično, stilski i izražajno strukturirane bez retoričkih efekata, s jasnoćom i neposrednošću izričaja. Izražaj teži da bude u značenju nadmoćan. Smisao treperi u pojmovnim impulsima, u racionalno osmišljenim sintagmama, u asocijacima, u dobroćudnosti i iskrenosti. Ako postoje slike, one služe kao izoštrena sredstva pjesničkog izražavanja, a svoju simboličnost očituju kroz poistovjećivanje prirode s pjesnikovom duševnošću. Slike su čiste, realistične i teško je u njima naći neki oblik ustitrane lirske atmosfere, prikladne simbolistima. Pojmovi su nosioci nevidljive struje unutarnjih napona svijesti, skrivenih aluzija i misaonih pobuda. Riječi, metafore, srokovi, struktura ritma, sve je u službi otkrića poetskog smisla i jedinstva pjesničkog duha.
Prof. dr. Nedjeljko Mihanović
