PD Zagorske steze Zabok organiziralo je 22. lipnja 2023. za svoje članove planinarski izlet u Slavoniju – izlet kojega je financiralo Društvo iz sredstava dobivenih za tu namjenu na temelju godišnjeg plana rada. Na izletu je sudjelovalo 38 članova a dojmove sa uspona na Dilj goru i razgleda Slavonskog Broda opisala nam je stezašica Mirjana Mikulec:
Slavonija na 35 stupnjeva
Praznično jutro na Dan antifašističke borbe okupilo je trideset osam članova Zagorskih steza, od kojih bi dobar dio ostao stajati da je netko zapovjedio „neka čučne tko može“, na autobusnom kolodvoru pri polasku na još jedan izlet. Cilj je Slavonija odnosno Dilj gora i Slavonski Brod. Predviđen je iznimno vrući dan, ali nas krasi dobra volja i želja da upoznamo još jedan kutak svoje domovine.
Dilj je gora sjeverno od Slavonskog Broda, a ime je dobila od riječi dijeliti, odnosno po šokački diljiti, jer dijeli Brodsko posavlje od Požeške kotline. Od naselja Ljeskove vode popeli smo se na vrh Čardak (421 m), koji se nalazi na samom hrptu Dilj gore i označen je visokom zidanom piramidom. Inače to nije i najviši vrh (viši su Degman i Cinkovac, svaki po 461 m visine), ali je najpopularniji. Sa Čardaka se na sve četiri strane svijeta pružaju planinarske markacije (turska riječ čardak između ostalog označava i promatračnicu, obično na četiri stupa, s koje se može promatrati na sve četiri strane). U ovome kraju turcizmi nisu rijetkost. Uspon na vrh Čardak trajao je sat vremena ali se zbog vrućine i zbog toga što staza dijelom prolazi čistinom, po nepokošenim livadama, prezrelim od sunca, činio težim. Vršni dio je okružen šumom s koje nema vidika, no prava blagodat za tijelo su hladovina koju pruža i zelenilo koje umiruje.
Osnaženi, vratili smo se u podnožje, spremni za razgledavanje zaštićenog poplavnog pašnjaka Gajna u općini Oprisavci, kojim upravlja Brodsko ekološko društvo te tamo uzgaja autohtone životinje kao što je slavonsko-srijemsko podolsko govedo. U autobusu sam načula zanimljivu priču, a radi se o tome da je nekada svaki gazda vodio svoju stoku i druge životinje (guske, patke, svinje) na ispašu, a po povratku je svatko na svojoj fruli svirao melodiju koju se životinje raspoznavale i vraćale se za gazdom u svoje dvorište (sokak). To mora da je bilo davno, jer životinja nema u većini dvorišta koje smo vidjeli, osim na ovom zaštićenom dobru i to u nevelikom broju. Osim toga, ja priču nisam dobro čula, pa pozivam Štefa da ju još jednom svima ispriča. Za vrijeme našeg boravka na Gajni, sunce se popelo u zenit, prikrativši nam svaku sjenu.
Sklonili smo se u restoran Kuća dide Tunje, gdje sam pojela odličan fiš paprikaš lagano ublažen hladnim gemištom, a vjerujem da su i oni koji su jeli čobanac bili jednako oduševljeni.
U podnevnim satima, iako je još bilo vruće, nismo mogli napustiti Slavoniju bez razgleda barokne Tvrđave i centra Slavonskog Broda, u koji nas je povela lokalna vodičica. U kratkom vremenu saznali smo mnoštvo zanimljivih informacija (da Tvrđava nikad nije dovršena ali postoje precizne projekcije kako bi se to moglo ostvariti, koje je napravila znamenita arhitektica Branka Kaminski, rođena u Brodu) i razgledali najveći trg u Hrvatskoj na kojemu su spomenici dvjema znamenitim brođankama: Miji Čorak Slavenskoj, prvoj hrvatskoj primabalerini i književnici Ivani Brlić Mažuranić (kuća u kojoj je živjela bila je zatvorena zbog praznika-jedan od mnogih razloga da se vratimo u Brod). Saznala sam i da je zet Ivane Brlić Mažuranić bio rođeni Klanjčan – Aleksandar Milčić, advokat. Za kraj, ispunili smo si želju, prošli šetnicom uz Savu i spustili se na njenu obalu, udišući snagu moćne rijeke.
Osvježeni iznenađujuće dobrim sladoledom iz mnogobrojnih slastičarnica, prepuni dojmova o ljepoti naše Slavonije (iako domaći u razgovoru kažu da su u nepovoljnijem položaju od ostalih naših krajeva jer ih tuku visoke temperature, a nemaju mora i žestoke zime, a nemaju skijališta), vratili smo se u Zabok sa smirajem dana, s još jednog odlično organiziranog planinarsko-turističkog izleta.
