PUČKO OTVORENO UČILIŠTE ZABOK
poziva vas na
OTVORENJE IZLOŽBE
‘MACHINA’IVA HABUS
PETAK, 05.05.2017. / 18h
VELIKA GALERIJA GRADA ZABOKA
___________________________________________
BIOGRAFIJA:
Iva Habus rođena je 7.8.1987. godine. Godine 2007. upisala je Aakademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, odsjek za Animirani film i nove medije, a 2011. godine preseljuje studij na grafički odsjek. Od 2012. godine studira u klasi red.prof. Roberta Šimraka. U jesen 2013. odlazi na jednosemestralnu studentsku razmjenu Erasmus na University of Arts Poznan u Poljskoj, gdje studira na grafičkom odsjeku. Godine 2014. upisuje diplomski sveučilišni studij grafike na Akademiji likovnih umjetnosti Zagreb u klasi red.prof. Roberta Šimraka. Kontinuirano izlaže u zemlji i inozemstvu. Iva je članica HDLUa. Živi i radi u Zagrebu.
________________________________________________ “Oduvijek me privlačila mehanika, strojevi i alati. Od vrtičkog doba pokazivala sam interes za čekiće i čavle, vijke, bušilice; iako nikada nisam imala talent i interes za studij strojarstva, k alatima i strojevima me privuklo ono estetsko, vizualno.
Kao dijete mislila sam da su svi ti strojevi živi. Kako to da su živi, a nemaju dušu? Rade, a ne rade? Upališ stroj, pa ga ugasiš, pa opet upališ i tako sve dok im ne prođe rok trajanja. Dok se ne ugase. Imaju li i oni svoj životni vijek, kao i čovjek? Pitala sam se imamo li nešto zajedničko?
Poveznica čovjeka i mašine mi je, s vremenom, postala jasnija: osim što ju je čovjek napravio, pojedini njezini dijelovi, u svojoj kompleksnosti i funkcionalnosti, podsjećaju na dijelove ljudskog tijela.
Na kraju, zaključila sam da je čovjek izumom elektromotora polako, ali sigurno, postao ovisan o strojevima i mašinama. Svijet kakav danas poznajemo, nezamisliv je bez mašina. Tehnologija je napredovala do mjere da je stroj u mnogočemu zamijenio ljudstvo.
Taj suodnos čovjeka i stroja, te uloga koju su u razvoju čovječanstva imale mašine, tema su mojih radova. Kroz 6 platana velikog formata osvrčem se na ljepotu i estetiku mašina, te se bavim pitanjima vezanim uz ovu svoju fascinaciju.
Odlučujem se za monokromatski pristup slici, jer smatram da redukcijom boje i korištenjem chiaroscuroa postižem dodatnu dramatiku te potenciram vizualnu i realnu snagu i moć koju strojevi posjeduju.
Motivi mojih radova su mnogostruko uvećani dijelovi avionskih motora, slikani prema predlošcima za koje sam koristila vlastite, autorske fotografije, snimljene u Tehničkom muzeju u Zagrebu. Detalje mašina svjesno uvećavam kako bih istaknula njihovu snagu i moć, kao i svoje divljenje. Avionski motori su mi posebno fascinantni, jer su upravo oni čovjeka vinuli u nebo. U svom radu –slično ideji futurista prema kojoj industrijski gradovi, automobili i avioni predstavljaju trijumf tehnologije nad prirodom– glorificiram taj ljudski izum i ističem njegovu estetiku.
Svaki dio motora –mašina– ima svoju funkciju, razlog zbog kojeg je baš na određenom mjestu, što poslijedično utječe na to da i motor izgleda baš tako kako izgleda; estetika je ovdje posljedica funkcionalnosti.
Ovom izložbom istražujem upravo okosnicu tog odnosa između estetike i funkcije, ali i pitanje radi li se o estetskim preferencama pojedinca (u ovom slučaju mene same) ili šire javnosti.” IVA HABUS
Bojana Birač voditeljica galerije