Hrvatska udruga Muži zagorskog srca, Zaklada hrvatskog državnog zavjeta i Udruga ratnih veterana 1. gardijske brigade “Tigrovi” Krapinsko – zagorske županije, pozivaju na predstavljanje knjige “Razmjene ratnih zarobljenika 1991. godine – Vrijeme hrabrosti i ponosa”, autora Stjepana Adanića. Promocija će se održati 3. ožujka u Spomen školi dr. Franje Tuđmana u Velikom Trgovišću, s početkom u 18 sati, a knjigu će predstaviti Ministar branitelja Tomo Medved, Miroslav Tuđman, Dinko Čutura i sam autor, Stjepan Adanić, a poseban gost na predstavljanju knjige bit će Tomislav Bedeniković – bivši zatočenik zloglasnog logora „Manjača“, koji će iznijeti osobno svjedočanstvo.
Stjepan ADANIĆ, Razmjene ratnih zarobljenika 1991. godine. Vrijeme hrabrosti i ponosa, Udruga pripadnika grupe “ORION”, Zagreb 2011.,
PRIKAZI KNJIGE:
U “Predgovoru” nam svoja sjećanja o razmjenama zarobljenika tijekom Domovinskog rata i Adanićevu radu na njihovu provođenju donosi Franjo Gregurić, koji je tijekom 1991. i 1992. bio predsjednik Vlade demokratskog jedinstva. U “Uvodnoj riječi” autor nam donosi kratak prikaz svojeg djelovanja dok je bio ratni gradonačelnik i predsjednik Kriznog štaba grada Varaždina te svoj odlazak u Zagreb na mjesto pomoćnika ministra obrane, gdje je sudjelovao u pregovorima o povlačenju JNA iz Hrvatske. Autor nam također svjedoči o prvim razmjenama ratnih zarobljenika između hrvatske Vlade i JNA uz posredovanje Međunarodnog Crvenog križa. “Povijesni pregled” svih važnijih datuma u procesu stvaranja i obrane Republike Hrvatske tijekom 1990. i 1991. napisao je dr. sc. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata. U poglavlju “Članci” prikazane su sve razmjene ratnih zarobljenika i pregovori o razmjenama u kojima je Adanić sudjelovao. Dogovorene razmjene odvijale su se na dijelovima hrvatskog teritorija koji su zauzeli JNA i pobunjeni hrvatski Srbi ili u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. U prvoj velikoj razmjeni oslobođeno je 350 zarobljenih hrvatskih branitelja iz logora Manjača, koji se nalazio u Bosni i Hercegovini. Branitelji su razmijenjeni za 390 vojnika i časnika JNA. Razmjena je obavljena 9. studenoga 1991. u Bosanskom Šamcu. Sljedeća razmjena u kojoj je Adanić sudjelovao bila je ona pripadnika Zasebne policijske postrojbe Varaždin i hrvatskih vojnika i civila koji su zarobljeni u Vukovaru. Tom je prilikom uz 100 varaždinskih policajaca oslobođeno i 561 ostalih zarobljenika odvedenih u srbijanske logore. Razmjena je održana 10. prosinca 1991. u Bosanskom Šamcu. Objavljen je i popis pripadnika Zasebne policijske postrojbe Varaždin koji su zarobljeni u Borovu Naselju, a prije oslobađanja bili su zatočeni u logoru Stajićevo. Razmjena zarobljenika obavljena 12. prosinca 1991. u selu Jelaši kod Karlovca bila je najopasnija i najteža za autora jer je JNA razmjenu iskoristila za napad na hrvatske položaje u Turnju. Zarobljenici iz srpskih logora u Kninu i Staroj Gradiški razmijenjeni su za zarobljenike iz Karlovca, Zagreba, Gospića, Siska i Bjelovara. Ukupno je razmijenjeno 540 zatočenih na obje strane. Pod podnaslovom “Rodos II” govori se o istoimenom brodu koji se koristio za razmjenu ratnih zarobljenika, što je s hrvatske strane vodio prof. dr. Goran Dodig. Srpski ratni zarobljenici ukrcani su na brod u Splitu i prevezeni do crnogorske luke Zelenika u Boki kotorskoj, gdje su razmijenjeni za zarobljene Hrvate koji su se nalazili u crnogorskim logorima. Policajac Darko Posavec pod podnaslovom “Zasebna policijska postrojba Varaž- din u obrani Vukovara 1991. godine” opisuje borbe varaždinskih policajaca u Vukovaru i Borovu Naselju sve do predaje JNA 19. studenoga 1991. godine. Nakon predaje odvedeni su u logor Stajićevo u Srbiji, gdje su pripadnici postrojbe bili izloženi teškim fizičkim i psihičkim mučenjima sve do razmjene u Bosanskom Šamcu 10. prosinca 1991. godine. U svom prilogu “Svjedočanstvo – da se ne zaboravi” Ivan Pšenica, dopredsjednik Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja, svjedoči kako je kao vukovarski branitelj zarobljen i odveden u logor Begejci kraj Zrenjanina, gdje je zajedno s ostalim zarobljenim Hrvatima prošao teška zlostavljanja. Razmijenjen je 10. prosinca 1991. u Bosanskom Šamcu. Pukovnik Ivan Grujić u prilogu “Razmjene zatočenika” iznosi brojčane podatke o razmjenama ratnih zarobljenika i prirodi srpskih logora, koji su bili dio sustavnog plana etničkog čišćenja. Prema podacima pukovnika Grujića, tijekom 1991. oslobođene su 3 862 osobe iz logora na području Srbije i Crne Gore, dok je iz logora na području Bosne i Hercegovine oslobođeno 598 zatočenih. Iz zatočeništva je ukupno oslobođeno 7 666 hrvatskih branitelja i civila. Policajci Jure Močić i Siniša Žuljević u prilogu “Logor Manjača – svjedočanstva zatočenika” opisuju kako su u rujnu 1991. zarobljeni u borbama za Hrvatsku Kostajnicu i torture koje su prošli u logoru Manjača. Policajac Močić bio je teško ranjen u borbama te je prije dolaska u logor Manjača bio smješten u banjalučkoj bolnici, gdje su ga maltretirali. Policajci su razmijenjeni 9. studenoga 1991. u Bosanskom Šamcu s ostalim zarobljenicima logora Manjača. U poglavlju “Dokumenti” autor donosi izvorne dokumente Kriznog štaba u Varaždinu za pripremu i organizaciju obrane u gradu. Posebno su vrijedni dokumenti i zapisnici s pregovora o povlačenju JNA iz Hrvatske i dokumenti s pregovora o razmjenama ratnih zarobljenika. U knjizi se nalaze i fotografije koje ilustriraju djelovanje autora u Varaždinu i tijekom razmjena ratnih zarobljenika, kao i novinski članci o toj temi. U posljednjem dijelu, “Rješavanje talačke krize u mirnodopsko vrijeme”, autor opisuje svoj osobni doprinos u rješavanju talačke krize u listopadu 1997., koju je izazvao razvojačeni branitelj Bernard Hutinski kada je u Varaždina zatočio tri policajca. Knjiga predstavlja solidan temelj za buduća historiografska istraživanja ove problematike.
DARJAN GODIĆ
