Tema – problem financiranja jedinica lokalnih samouprava, kojima smanjenim prihodima od poreza na dohodak, u proračunskim kasama fali sve više novaca. Razgovor smo vodili u restoranu Zaboky.
‘Mi gradonačelnici i načelnici ne galamimo zato kaj je tak jako loše, već zato što se bojimo da ne bude još gore’
Razgovarala: Mirjana Bašak
ZL: Gotovo sve jedinice lokalne samouprave suočene su s problemom financiranja iz proračuna, i to u najvećem dijelu iz poreza na dohodak koji dijele s državom. Svake se godine tone sve dublje, a u ovoj godini neke općine i gradovi imaju problema čak i s isplatom plaća gradskim službama i drugim institucijama koje se financiraju iz zajedničke proračunske kase. Koliko su smanjeni prihodi u vašim općinama i gradovima u odnosu na proteklu godinu, te kako bi ocijenili svoju financijsku situaciju: lošom, dobrom, vrlo dobrom ili odličnom?
HORVAT: Stanje nije baš zadovoljavajuće. Teško je napraviti neku usporedbu u odnosu na proteklu godinu. Eventualno što možemo usporediti, to su prva tri mjeseca i 2009. i 2010. godine, te 2011. Zbog toga što smo mi u 2009. imali osim redovnog povrata poreza i izvanrednih koji je bio po sudskoj presudi 2.000.000 kuna i to skinuli s proračuna, teška je usporedba ostalog dijela godine. Ali, ako usporedimo tri godine u prva tri mjeseca, imamo manje negdje od 160.000 kuna, pa do čak 350.000 kuna- mjesečno. Znači, da nije samo problem taj smanjeni postotak koji nam pripada, već i određeni poremećaj u gospodarstvu, isplati plaća itd. Nemamo problema s isplatama plaća gradskim službama, sve isplate idu redovno. Možda, nekakve obveze po natječajima malo prolongiramo, no u principu manje-više idu redovnim tokom. A, onih 2.000.000 kuna 2009. godine teško je supstituirati. Ipak, naši proračuni nisu toliko ‘teški’ i 2.000.000 je nama relativno veliki iznos. Financijska situacija je solidna, nije takva kakva je bila 2007. i 2008. godine. Može se izdržati ako se ne bude situacija pogoršala, ali bit će teško.
HANŽEK: Mi nismo imali takvih isplata kakva je pogodila Grad Krapinu, jer bez obzira koliki bio proračun 2.000.000 kuna je cifra da ti se ‘smrači’. Činjenica je, da prihod pao svima, od 17 do 27 posto u gradovima, a slično je i u općinama, u odnosu na proteklu godinu. To je ono kaj Joža govori. S jedne strane, smanjeno je učešće prihoda iz poreza na dohodak, s druge strane plaće u Zagorju su i do 30 posto niže u odnosu na prosjek RH. Onda je jasno da su se te olakšice koje su uvedene u porezu na nas više reflektirale nego negdje gdje su plaće iznad prosjeka. Još jedna stvar koja je bitna, je što vi prva tri mjeseca nemate drugih prihoda, komunalnih i sl. i zakonski druga sredstva ne možete trošiti za isplate plaća, funkcioniranje dječjih vrtića, funkcioniranje škola… Mi smo sada, u 4. mjesecu, po prvi put imali situaciju toliko tešku i ozbiljnu, da je plaća kasnila nekoliko dana, iz razloga što imamo stav da korisnici gradskog proračuna isti dan primaju plaću. U Saboru smo imali i inicijativu, lani kod rebalansa proračuna i ondašnji ministar financija Ivan Šuker prihvatio je da će Vlada riješiti problem namjenskog trošenja iz poreza na dohodak u kriznim trenucima. Ja volim reći ‘da je dragom Bogu svejedno da li budemo napravili 500 metara više ili manje kanalizacije, jer ako je kriza, važno je riješiti socijalne probleme, prehranu učenika…. Zato mi načelnici i gradonačelnici galamimo, jer jednostavno nemamo zakonsku mogućnost da interveniramo u ovakvim situacijama. U situacijama kada je kriza i kada se broj socijalnih slučajeva za 300 posto povećao u odnosu na ranije godine. Financijska situacija je stabilna, ali mogla bi postati zabrinjavajuća. Mi gradonačelnici i načelnici ne galamimo zato kaj je tak jako loše, već zato što se bojimo da ne bude još gore.
MUHEK: I u općini Marija Bistrica situacija je, više-manje ista. Moramo reći da smo u planiranje proračuna za 2011. išli puno opreznije i da smo skoro za desetak posto smanjili predviđanja,što se tiče ovih prihoda iz dijela osobnih dohodaka. Međutim, mislim da smo i još premalo otišli dolje, i da će situacija na kraju godine biti još gora. Od 1.7. je drugačiji način obračuna, a nažalost nema ni gospodarskog oporavka već se i dalje zatvaraju radna mjesta. Marija Bistrica je jednim većim dijelom naslonjena prema Zagrebu, kao i većina istočnog dijela KZŽ, gdje je došlo do zatvaranja firmi i otpuštanja radnika. U našoj neposrednoj blizini tu je Prevent u Zlataru s 360 ljudi, te Konstruktor koji već nekoliko mjeseci ne dobiva plaću. Firme su to, koje ne vidim da će u ovoj godini doživjeti neki pozitivniji pomak, povećati zaposlenost i zapošljavati nove ljude. Dosta je firmi išlo umjesto da otpuštaju radnike, na smanjivanje plaće, pa se i u tom segmentu osjetio manjak. U prva četiri mjeseca je oko 400.000 kuna smanjen prihod u proračunu u 2011. u odnosu na 2010. Nadamo se, da će ljetna sezona malo pomoći. Iako neki misle da smo veliko svetište pa puno novaca ostaje u Mariji Bistrici, mi iz tog segmenta imamo samo do 1.000.00 kuna godišnje i to kroz tržni prostor, parkiralište koja se koriste itd.. , U tom se segmentu nadamo da ćemo ostati stabilni i da ćemo realizirati što smo mi zacrtali za ovu godinu.
ZL: Što mislite tko je kriv za takvu situaciju i koje bi bilo rješenje?
HANŽEK: Tu ulazimo u politiku, a ja ne bi sad o tome, s obzirom da smo mi gradonačelnici i načelnik pozvani da govorimo o financijama i rješenjima. Ono što je problem, a što je spomenuo i Joža, van ovog razgovora, a to je da nam se nameću obveze, a prihodi ih ne prate. Svi se zalažemo za decentralizaciju, netko više, netko manje. Socijala bi definitivno morala bit zastupljena, jer mi ipak najviše znamo o svojim građanima i njihovim potrebama, čak više od profesionalaca u centrima za socijalnu skrb. Naš gradski vijećnik zna pravu socijalnu slika nekoga, ne onu koja je prijavljena, već onu pravu. Sad su se počeli nakon produbljivanja krize pojavljivati ljudi koji traže socijalnu pomoć, a koji su u istoj ili goroj situaciji prije dvije do tri godine unatrag, ali ih je bilo sram. Dolazili su oni, koje nije bilo sram. Sad dolaze i oni koje je bilo sram, jer više ne mogu. Porez od dohotka trebao bi biti apsolutno veći od 52 posto, koje sada nama pripada. Postavlja se i pitanje drugih izvora. Recimo, Grad Zabok mora osigurati svu komunalnu infrastrukturu, urediti ceste, nogostupe, javnu rasvjetu, da bi trgovački lanci mogli funkcionirati, a ne participiraju u tome. Svi očekuju da lokalna samouprava stvori uvjete, a nemaš za to instrumente. Ja ne govorim niti crno niti loše o trgovačkim lancima i trgovinama, a činjenica je da one ne participiraju izvan svoga kruga, parkirališta u bilo čemu, a mi smo im stvorili uvjete da bi mogli poslovati.
HORVAT: Država bi trebala naći i neke druge izvore financiranja, jer neće u budućnost biti isključivo moguće funkcionirati najvećim dijelom iz poreza na dohodak. To je činjenica. Pogotovo nama, jer kao sjedište Županije imamo još razne druge potrebe. Gradovima je sigurno teže i ostaje im manje slobodnog prostora i sredstava za neke druge investicije i akcije. nego općinama. Zbog čega? Jer imamo Pučko učilište, knjižnicu, vrtić…. Razne institucije. Kad se gleda ukupna masa proračuna, ispada da mi imamo velike proračune. Ali treba pogledati, da nam tih oko 80-85 posto sredstava u proračunu je unaprijed definirano. To su tzv. opći prihodi, bez kapitalnih potpora i sredstava koja su namjenska. Ostaje nam petnaestak posto za manevar. To su mali novci i moramo se snalaziti na raznorazne načine. Mi na području Grada Krapine imamo i nekih ustanova od kojih nemamo nikakve koristi. Prije svega, mislim na novi Muzej krapinskih neandertalaca, gdje se od grada traži apsolutno sve, dok Grad ni u čemu ne participira. Ne tražimo da s Muzejom participiramo u podjeli sredstava od ulaznica, ali smo predlagali zajedničku kartu koju, kad bi posjetitelj kupio, u nju bi bila uključeni i drugi sadržaji koje grad nudi, pa da kroz TZ i druge ustanove dio tih sredstava ostane i Gradu. Nažalost, još uvijek to nismo uspjeli postići. Postoje razne mogućnosti, no treba sjesti i definirati, a to je da za sve vrijede ista pravila.
MUHEK: I općina Marija Bistrica ima vrtić, knjižnicu i sve ostale stvari… tako da nismo u redu onih općina koje to nemaju… Zato mi imamo velika izdvajanja u tom segmentu. Jedan od problema je i premali kapacitet vrtića, tako da već godinama plaćamo 50 posto ekonomske cijene svim roditeljima koji svoju djecu zbrinjavaju u nekim drugim vrtićima. Bili bi radosni da svake godine ne izdvajamo samo 60-ak tisuća kuna za novorođenčad, već 100. 000 do 120.000 kuna, što bi dalo znak da nam se natalitet povećava. Osam do devet posto prihoda se vraća jedinicama lokalne samouprave s razine države, dok je to danas u EU prosjek od 30-tak posto, a u razvijenijim zemljama čak preko 50 posto. Dok mi budemo ispod desetak posto, a drugi su znatno iznad toga, ne možemo govoriti o nekim većim mogućnostima i ulaganjima. Mnoge stvari, koje su danas na državnim jaslama, prebacuju se polako na lokalnu samoupravu, a financijski se to ne prati, što su ovdje konstatirali i moje kolege gradonačelnici.
ZL: Standard i socijalna slika u nekoj općini ili gradu može se vidjeti i po broju korisnika socijalne pomoći. Zahtjevi za pomoć u centrima za socijalnu skrb stalno se povećavaju. Kakvo je stanje u vašim jedinicama lokalne samouprave?
HORVAT: Ista je stvar da li živite u ruralnom ili urbanom dijelu, manje-više je isto. Pretprošle godine mi smo uveli neke dodatne kriterije, jer je tu stvarno bilo svega i svačega. Mi plaćamo režije određenim kategorijama građana, i znali su nam donositi račune za struju u iznosu od 500 kuna mjesečno. Sada smo to sveli u nekakve okvire i nema puno dodanih slučajeva. Za struju, konkretno po članovima domaćinstva je 60 kuna mjesečno, a za svakog daljnjeg člana povećanje može biti 10 kuna. Odredili smo limit i za druge režije. Malo su se povećali zahtjevi za jednokratnom pomoći. Godišnje izdvajamo za takve slučajeve oko 230.000 kuna. Grad Krapina brine i za staračko domaćinstvo. U Programu «Pomoć u kući starijim osobama», u tretmanu imamo 212 osoba na području bivše općine Krapina. Godišnje, Grad Krapina izdvaja preko 700.000 kuna, uz participiranje i Ministarstva branitelja, obitelji i međugeneracijske solidarnosti te općina.
MUHEK: I mi u općini Marija Bistrica imamo mještane s teškim socijalnim statusom, i gdje Općina sudjeluje u određenom iznosu u plaćanju režija. Čak smo znali ponuditi takvim ljudima posao, primjerice u čišćenju ulica i sl., ali tada više nisu socijalni slučajevi. Tako da nije sve socijala koja zaslužuje da joj se pomogne. Pomažemo i staračkom stanovništvu također preko programa pomoć u kući, sa susjednim općinama i gradovima.
HANŽEK: Ista situacija je i u Zaboku. Imamo dosta staračkih domaćinstava. Izdvajamo oko 250.000 kuna godišnje umirovljenicama za jednokratne pomoći, isto tako i za socijalne. Od početka krize imali smo 205 nezaposlenih, među kojima je bilo preko 100 žena iznad 45 godina, a koje su bile zaposlene u tekstilu… Kategorija je to koja se teško zapošljava. Sada se taj broj povećao na 200. No, svašta se među tom socijalom skriva. U Zaboku su neke firme tražile ljudi za zaposlenje. Upućivali smo im ljude koji su kod nas tražili socijalnu pomoć, gotovo smo im osigurali radno mjesto, no oni su odbili, jer su imali sezonske obveze na moru. Onda ispadne da je gradonačelnik grub, da nema srca, osjećaja…
ZL: Čelnici ste općina koje nemaju uveden prirez. U Krapinsko-zagorskoj županiji prirez imaju gradovi Zlatar, Klanjec,Pregrada, te općine Veliko Trgovišće i Zlatar Bistrica. Razmišljate li o uvođenju prireza?
HANŽEK: Dok sam ja gradonačelnik, ne budemo uveli prirez. Mi smo digli komunalnu naknadu prije sedam-osam godina izuzetno visoko. Dobro, ugradili smo socijalne elemente i kriterije, da nije za sve to automatski značilo povećanje. No, činjenica je da ljudi plaćaju dosta uredno te svoje obveze i sad im još nametnuti jednu obvezu, bila bi veća i ljudska i financijska sredstva od tako prikupljenih sredstava.
MUHEK: Nismo razmišljali o uvođenju prireza. Uz opterećenja koja jesu u ovim teškim vremenima, uvođenje prireza bio bi još dodatni jezičak na pogoršanju socijalne strukture i ostalih segmenata. Nastojimo kroz neke projekte namaknuti određena sredstva ili od države ili preko IPARD- a, prekogranične suradnje sa slovenskim partnerima .
HORVAT: Nemamo namjeru uvođenja prireza, jer osim što bi to donijelo dodatno opterećenje, naši osnovni prihodi na koje ide postotak su mali, tako da to i ne bi bili neki veliki prohodi.
ZL: Znamo da gospodarsko stanje nije povoljno za ulaganja, no ima li ipak na vidiku nekih većih investicija ili otvaranja pogona u vašim jedinicama lokalne samouprave?
HANŽEK: Mi ćemo u petak, na Dan Grada dati nagradu firmi koja je u ovim lošim vremenima završava proizvodni pogon u gospodarskoj zoni. No, isto tako jedan dio ulagača odustaje od investicija, a drugi dio, onih, koji su trebali krenuti s nekom proizvodnjom, prolongiraju je za kraj jeseni, odnosno kada budu procijenili što bude donijela druga godina. S nekim komunalnim doprinosima išli smo u proračun kao sigurnim, a sada je očito da ne budu krenule one investicije koje nas zanimaju, a to je proizvodnja, gdje se zapošljavaju ljudi. Naše druge investicije su standardne. To je izgradnja komunalne infrastrukture. S državom pregovaramo i oko izgradnje sportske dvorane, jer smo dobili takve ponude da smo na granici da li da država raspiše natječaj ili mi. Za nadati se, s obzirom na situaciju da bi mogle biti i niže ponude s obzirom na one koje su pristigle u natječaju neobvezujućih ponuda. ‘Ručna’ oko gradnje sportske dvorane stalno je potegnuta, jer ako ne bude ulaganja u gospodarstvo, otvaranja novih ulaganja i drugih djelatnosti, onda bi ta dvorana postala preveliki teret i neće biti financijskih mogućnosti je održavati.
HORVAT: Ispada na kraju da je dvoranu najlakše napraviti i osigurati sredstva, ali ju je problem održavati, s čime se susreću i druge jedinice lokalne samouprave, koje su ih već izgradile. Nastavljamo sa započetim i krećemo s novim investicijama u cestogradnji. Cesta u zoni koja je izgrađena prošle godine trebala bi profunkcionirati, a izmjestit ćemo i cestu kroz Hušnjakovo. Dograđuje se škola u Lepajcima, uz financiranje Ministarstva obrazovanja. Nastavit ćemo uređenje Krapinčice i šetnice. U samoj zoni završava se jedan gospodarski objekt, dok će drugi domaći poduzetnik u toj zoni proširivati svoje kapacitete. U Krapinu dolazi LIDL i to u Ulicu Frana Galovića. Investicija bi trebala biti gotova 1. srpnja iduće godine. Otkupljujemo zemljište za produžetak ulice Frana Galovića, koju ćemo onda spojiti na prvu fazu izmještene državne ceste. Također, u planu je kratki spoj između državne ceste D1 i Županijske ceste 2098. Rješavanjem ta dva spoja rasteretit ćemo središte grada.
MUHEK: Ja bi rado kad bi se u novinama pojavio naslov ne ‘LIDL u Mariji Bistrici’ već ‘prometnica u Mariji Bistrici, brza cesta prolazi istočnim dijelom županije’. Osim što imamo hrvatsko nacionalno svetište u prometnom smo zapećku. Nažalost. Šest pravaca vodi u Mariju Bistricu, a ne znate koji je gori. Najsigurniji je onaj moto naše TZ, a to je da svi puteljci vode u Mariju Bistrici. O većim investicijama, bez rješenje prometne infrastrukture, ne možemo govoriti, ne samo u našoj općini, već cijelog istočnog dijela KZŽ. Ja sam odavno već rekao da smo mi istočno od raja. Gospodarske zone koje su niknule u ovom dijelu županije nažalost, ostale su prazne, jer je investitorima problem doći do Bedekovčine, a kamoli dalje. Možda bi bilo pametnije da su novci koji su se uložili i koji se ulažu s državne razine u gospodarske zone, po svakom našem selu, mogli iskoristiti u izgradnju komunalne infrastrukture. Dakle, bitno je gdje će biti zone i kakve zone, jer je očito da u Zagorju ne trebamo imati svi industrijske zone. Nastavljamo izgradnju vodoopskrbne mreže, a gradi se i kolektor kojeg u potpunosti financiraju Hrvatske vode.
ZL: Mnogi ulagači žale se na velike probleme u jedinicama lokalne uprave i samouprave zbog spore birokracije. Što činite kako biste privukli ulagače?
HANŽE:K: Zapravo, mi ne trebamo ništa posebno činiti, jer su investitori tu. Nema razvoja bez prometne povezanosti, a mi, nažalost, nismo u beneficiranom dijelu države. Grad Zabok se preko Ministarstva gospodarstva natjecao za ulaganje u gospodarskoj zoni, jer ima tih cesta koje treba osposobiti da li za buduće ili za postojeće investitore. Državna tajnica nam je odgovorila da nismo došli u obzir ove godine, a u drugoj rečenici je napisala da bi se ulaganje s obzirom na popunjenost zone moglo ostvariti uz sudjelovanje onih koji su već unutra. To baš nije poticajno. Mene veseli završetak programa ekološki prihvatljive i štedne javne rasvjete. U ovoj će se godini zamijeniti 1.200 tijela koje treba zamijeniti, čime ćemo 95 posto uvesti štednu javnu rasvjetu. U fazi projektiranja je sustav odvodnje Stubica-Zabok, i pročišćivač otpadnih voda.
HORVAT: Često puta čujemo, kako je gospodarstvo razvijeno u Varaždinskoj županiji. Nitko ne veli da su oni dobili milijune kvadrata zemljišta od države besplatno. Već su i tu u prednosti. Pa, da su po kunu prodali, već bi zaradili. A mi smo morali kupiti i zemljište i osigurati infrastrukturu da bi mogli nešto ponuditi. Prema tome, imamo različite startne uvjete.
MUHEK: Ono što cijelo vrijeme ponavljam, prometna povezanost je najvažnija da bi privukli ulagače. Nas je prometna izoliranost automatski stavila u treći red. Prostori nam zjape prazni, a ljudi ni nemaju nekakvu perspektivu. Za nas u Mariji Bistrici, posebno je neprežaljena -Tehnomehanika.
Lead
Hanžek:Mi smo sada u 4. mjesecu po prvi put imali situaciju toliko tešku i ozbiljnu da je plaća kasnila nekoliko dana zato što imamo stav, da korisnici gradskog proračuna isti dan primaju plaću.
Lead2
Muhek: Gospodarske zone koje su niknule u ovom dijelu županije, nažalost, ostale su prazne, jer je investitorima problem doći do Bedekovčine, a kamoli dalje. Možda bi bilo pametnije da su se novci, koji su se uložili i koji se ulažu s državne razine u gospodarske zone po svakom našem selu, mogli iskoristiti u izgradnju komunalne infrastrukture.
Lead3
Horvat: Mi na području Grada Krapine imamo i nekih ustanova od kojih nemamo nikakve koristi. Prije svega mislim na novi Muzej krapinskih neandertalaca, gdje se od grada traži apsolutno sve, dok Grad ni u čemu ne participira.
Izvor: Zagorski list
