Nešto o samoj povijesti i razvoju kirurgije ispričao nam je doktor Marijan Huis, a imali smo priliku popričati i s jednim od prvih kirurga, Ivanom Kolarom.
U prostorijama Opće bolnice Zabok protekle je subote održana Skupština Hrvatskog traumatološkog društva. Među ostalim zanimljivim temama, posebno je zanimljiva bila ona o počecima rada kirurške službe u Općoj bolnici Zabok. Prema riječima dr. Marijana Huisa, počeci rada kirurgije sežu u 1961. godinu, a u to su vrijeme posao obavljali kirurzi koji su dolazili iz tadašnje Vinogradske bolnice i Rebra. – Narednih godina kirurška služba dobiva kirurga u stalni radni odnos, dr. Mihu Krušca, a već 1981. godine dolazi i drugi kirurg, Ivan Kolar. Tada je kirurška ambulanta počela raditi u dvije smjene – ispričao nam je Huis. Dolaskom drugog kirurga kirurška ambulanta počela je raditi u dvije smjene. U proljeće 1982. dolazi i treći kirurg dr. Julio Muhlstein, a javlja se i želja da se krene u opremanje operacijske sale. Ta se ideja provela u djelo u proljeće 1983. godine kada je stvoren prostor za operacijsku salu, sterilizaciju i stacionar s 10 kreveta. – Počeci rada bili su teški. Entuzijazam, snaga i energija, dobra volja, uvažavanje kolega i želja za uspjehom bili su pokretački mehanizam ljudi koji su stvarali kirurgiju – rekao je doktor Marijan Huis dodajući da je prva kirurška operacija izvedena je 27. lipnja 1983. godine. Zbog činjenice da je bolnica djelovala na tri različite lokacije, Huis posebno ističe važnost 2003. godine i početka izgradnje moderne zgrade Opće bolnice Zabok. Danas je u stalnom radnom odnosu 55 djelatnika, od toga 16 liječnika i 39 medicinskih sestara, a svakodnevno se izvode operacije trbuha i trbušnih organa, koštano-zglobne ozljede gornjeg i donjeg ekstremiteta, operacije kuka te različita hitna stanja. – U proteklom razdoblju na temelju rada i rezultata tog rada postali smo dio velike hrvatske kirurške obitelji – zaključio je dr. Marijan Huis. (M.Šimunić)
Doktor Ivan Kolar: Sami počeci rada kirurgije bili su izrazito teški. Imali smo poprilično neadekvatan prostor, malo opreme, ali mnogo entuzijazma i volje za rad. Ljudi su na početku s oprezom dolazili i obavljali zahvate. Možemo reći da nam i nisu baš vjerovali, no kasnije, s razvojem našeg kirurškog odjela, pacijenata je bilo i previše. Kirurgija je jedna od najtežih grana medicine za koju je potrebno mnogo znanja, vještine i preciznosti. No, također, to je jedna od najlošije plaćenih grana medicine. Zato podržavam ovaj štrajk liječnika jer se naš status nije promijenio godinama. Mislim da je vrijeme da se liječnici izbore za svoja prava.
Izvor: Zagorski list
