Pod poremećajima u ponašanju podrazumijevaju se sva ponašanja koja ometaju dijete ili mladog čovjeka u redovnom funkcioniranju, te mogu biti štetna i opasna za tog pojedinca, a i za njegovo okruženje. Kod poremećaja u ponašanju najčešće je riječ o poremećajima koji se počinju očitovati u kući, obitelji, te vrtiću i školi. Poremećaje kod djece većinom mogu potaknuti činitelji rizika kao što su svjedočenje nasilju, reducirano vrijeme provedeno s obitelji, smanjena roditeljska kontola djece… Da bi se pojačala otpornost djeteta bitno je sagledati što je dobro i zdravo kod djeteta i u njegovom okruženju, te dijete usmjeriti na te čimbenike.
Kako prepoznati da se pojavljuju poremećaji u ponašanju kod djeteta? Izostajanje iz škole, nedisciplina u školi, neposlušnost, prkosno suprotstavljanje, skitnja tijekom dana, bježanje od kuće, laganje, varanje, prijetnje, žicanje, pušenje, konzumiranje alkohola i drugih psihoaktivnih tvari, kršenje pravila, ispadi bijesa, povlačenje, osamljivanje, nedostatak empatije, pretjerani strah, psihosomatske teškoće, interesi neprimjereni dobi, odsutnost navika primjerenih dobi, česte promjene raspoloženja, neprimjerena komunikacija s vršnjacima/odraslima, nezrelo ponašanje, poremećen sustav vrijednosti, kršenje javnog reda i mira, nizak prag tolerancije na frustraciju samo su neki od pokazatelja. No jako bitna napomena je da se takva ponašanja moraju javiti više puta i trajati određeno vrijeme da bi se moglo govoriti o poremećajima u ponašanju.
– Iako je dvadeseto stoljeće bilo ‘stoljeće djece’ i ideje u mnogim svjetskim programima dale su ‘interesima djeteta’ važno mjesto u politici i praksi ulaganjem u zakone, socijalnu skrb, zdravstvo, obrazovne institucije i sl. Nikad više pitanja nije ostalo otvoreno na tu temu – zaključila je Tanja Cujzek.
Izvor: Zagorski list
