U Glavni odbor SDP – a, u kojemu su bila 103 izborna mjesta, „upalo“ je troje Zagoraca: zamjenica ministra poljoprivrede Snježana Španjol iz Kraljevca na Sutli, član uprave HC – a Jurica Krleža iz Bedekovčine i Hajdašev tajnik Goran Grobotek iz Konjščine.
Ministar Siniša Hajdaš Dončić ušao je u SDP – ov „top 10“. Naime, predsjednik zagorskih socijaldemokrata osvojio je 1059 glasovana konvenciji SDP – a održanoj u subotu u zagrebačkom Domu sportova, što mu je omogućilo da bude komotno izabran u Predsjedništvo stranke koja predvodi vladajuću koaliciju u državi.
Ispred Šprema, Mrsića, Jovanovića…
Premda je najmlađi član Vlade i po godinama i po stažu, Hajdaš se između 34 kandidata za najuže strančako vodstvo plasirao na deseto mjesto, ostavivši iza sebe kolege – političare poput ministra rada Miranda Mrsića, predsjednika Sabora Borisa Šprema ili ministra prosvjete Željka Jovanovića. Time je Hajdaš potvrdio da pripada skupini koja se u medijima naziva „Milanovićevim lavovima“ , a riječ je o novim licima u SDP – u koji su su kasnim tridesetima ili ranim četrdesetima, a koji su zavladali SDP – om. Novi moćan lobi pretežno čine „zagrebački dečki“, osim Milanovića i njegova predstojnika Ureda Tomislava Sauche, tu je sve prisutnijiji šef zagrebačkog SDP – a Davor Bernardić, ministar poduzetništava Gordan Maras, Boris Šprem, Rajko Ostojić, ali i Hajdaš Dončić koji već sada slovi kao politički najmoćniji čovjek sjevernije od Zagreba. Čovjek koji je dobio jako puno glasova na konvenciji, nešto manje od tisuću i pol (drugi rezultat glasanja) je mladi fizičar i saborski zastupnik Davor Bernardić, za kojeg bio mogli reći da je svojevrsni politički fenomem, za kojeg su mnogi tvrdili da je „padobranac“ u utrci za čelno mjestu u zagrebačkoj, najbrojnijoj i najutjecajnijoj SDP – ovoj organizaciji u državi. Bernardić je bez imalo problema tada pobijedio stranačke doajene poput Željke Antunović i Ive Jelušića. Manje je poznato da je Hajdaš bio jedan od rijetkih stranačkih dužnosnika (ako ne i jedini) koji je podupro Bernardića, sadašnjeg predsjednika Zagrebačke skupštine i najizglednijeg pretendenta za mjesto gradonačelnika naše metropole.
Loš dan za župane, dobar za mlade nade
U Glavni odbor SDP – a, u kojemu su bila 103 izborna mjesta, „upalo“ je troje Zagorca: zamjenica ministra poljoprivrede Snježana Španjol iz Kraljevca na Sutli, član uprave HC – a Jurica Krleža iz Bedekovčine i Hajdašev tajnik Goran Grobotek iz Konjščine. U Glavni odbor nije izabrana obnašateljica dužnosti zagorske županice Sonja Borovčak, bila je prva „ispod crte“ za ulazak u GO, što je mnoge iznenadilo, ali ne i one koji su malo bolje upućeni u politička zbivanja u našem kraju. U Predsjedništvo nije prošao ni njezin međimurski kolega Ivan Perhoč, ni ministrica Mirela Holly, ministar Tvrtko Jakovina, riječki gradonačelnik Vojko Obersnel, potpredsjednici parlamenta Josip Leko i Nenad Stazić. Nije utjeha, ali ni kraj svijeta za dužnosnike koji ne moraju biti zabrinuti za svoje dužnosničke fotelje na koje neće utjecati rezultati konvencije. Ali na daljnju političku karijeru, kad im istekne ovaj mandat, zasigurno hoće. U SDP – u je očito došlo do smjene generacija, stranačko se vodstvo bitno pomladilo, a najbolji je dokaz izbor naše gore lista, 25 – godišnjeg Gorana Groboteka među stotinjak najutjecajnijih SDP – ovaca u državi. Nismo uspjeli provjeriti, ali je Grobotek zasigurno jedan od najmlađih socijaldemokrata na vrhu stranačke piramide na Iblerovom trgu. Tko god poznaje Groboteka i njegov angažman glavnog SDP – ova operativca na terenu u Zagorju (sigurno jedan od najzaslužnujih što je SDP pobijedio na županijskim izborima 2009.), nije začuđen njegovim izborom u Glavni odbor. Prateći njegov tempo napredovanja u stranci, naredna Grobotekova postaja, bez imalo pretjerivanja, je Markov trg, zgrada s desna, to jest sabornica. Konvencija je donijela još jednu novost: friški i vrlo spretno sročen slogan Srce Dobrih Promjena, koji sadrži akronim stranke koja je i efikasnim načinom (elektroničkim) glasanja pokazala trenutnu premoć nad svim rivalima na domaćoj političkoj sceni.
Izvor: Zagorski list
