Učenici 3. a i 3. b razreda Gimnazije A. G. Matoša: Filip Bakran, Helena Črnjević, Dorotea Hanžek, Irina Končevski, Sara Krznar, Ana Kužnar, Matija Vincelj, sa svojom mentoricom Katarinom Halambek Švec, prof. proveli su projekt „I ja želim mirno živjeti“.
Radi se o istraživanju problema nasilja među mladima koji je predstavljen na županijskoj Smotri projekata iz Građanskog odgoja i obrazovanja 31.3. 2016. u Stubičkim Toplicama.
Svoj projekt nazvali su „I ja želim mirno živjeti“ zato što svaki pojedinac zaslužuje imati svoju slobodu i živjeti mirnim životom bez stalno prisutnog straha da će u nekom trenutku možda biti žrtva nasilja.
Da bi riješili problem, predložili su nekoliko mogućih rješenja, a kao najbolji pristup rješenju problema odabrali su edukaciju radionicama koje su sami osmislili i provodili na satima razrednog odjela u Gimnaziji.
Također, odlučili su i potaknuti učeničku kreativnost pa su objavili natječaj za najuspješniji sastavak o tom problemu za sve učenike Gimnazije.
Po provedenom natječaju rad učenice 2. razred Gimnazija A. G. Matoša, MATEJE MARTINJAK, ocijenjen je najboljim.
ISKRENE ČESTITKE !
Za nagradu sastavak objavljujemo u cijelosti.
NASILJE
Riječ od samo šest slova. Riječ koja iza sebe skriva bol, patnju i pregršt suza. Riječ izgovorena bezbroj puta, no još uvijek nedovoljno. Unatoč mnogim pokušajima njenog suzbijanja, ona još uvijek nastupa punom snagom. Dakako, sjajnija je no ikada. Nasilje sve sigurnijim korakom preuzima kontrolu. Nastanjuje se u svakodnevicu mladih sve više i više. Zasljepljuje svoje žrtve zatvarajući im izlaze iz problema i polako pretvarajući njihovo razmišljanje u pesimizam. Otvara pogled u svijet bez nade.
Odnos nasilnika prema žrtvi možemo prikazati poslovicom Dok jednome ne smrkne, drugome ne svane. To je misao kojom se vode današnji nasilnici. Ona donekle objašnjava njihovo ponašanje, ali ga nikako ne opravdava. Nasilnici traže sreću u tuđoj nesreći. Uživaju u nasladi i slatkoj podrugljivosti koju usmjeravaju slabijima od sebe.
Nasilje danas prelazi granice svih oblika psihičkog, fizičkog i seksualnog zlostavljanja te zlostavljanja putem interneta (cyberbullying). Psihičko nasilje daje život novim, ne tako jednostavnim i kratkim riječima. Nažalost, te riječi nisu ništa drugo nego uvrede. Naime, psihičko nasilje podrazumijeva zlostavljanje riječima i verbalne napadaje. Riječi bole oštrije nego izravan ubod noža u leđa. Biti nazvan pogrdnim imenom peče jače od bilo kojeg šamara. Šamari i ostali udarci pripadaju fizičkom nasilju. Kao što nijedan oblik nasilja nije bezazlen, tako nije ni ovaj. Fizičko nasilje mnogo je teži pojam od pojma bezazleno. Kako većina ljudi smatra da nekoliko udaraca nije vrijedno zamaranja, nije nepoznato da broj žrtava raste. Nasilnici se ne mogu suzdržati i ponekad prijeđu tanku granicu između života i smrti. Postoje mnogi slučajevi u kojima su žrtve premlaćene nasmrt. Ovdje bih se željela dotaknuti slučaja Luke Ritza. Luka Ritz bio je običan maturant koji se jedne ljetne noći našao na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme. On je naime bio pretučen iz čiste dosade. Ne znam koliko je takvih slučajeva potrebno da se podigne svijest o tako strašnim stvarima koje se događaju gotovo svakodnevno. Svi smo mi izloženi nasilju. Svatko od nas u određenom trenutku može postati Luka Ritz.
Ponekad ubojica ne treba ni dotaknuti žrtvu, a da ona zauvijek otiđe sa zemaljskog života. Samoubojstva, iako mogu biti posljedica svih oblika nasilja, najprisutnija su kod cyberbullyinga koji se manifestira kao najlakši i najjednostavniji oblik nasilja. Pod najlakši i najjednostavniji smatra se da je nasilniku najdostupniji. Svatko može pristupiti računalu i pokrenuti lavinu koja će se obrušiti na nevinu osobu.Također, lakše je činiti nekome nažao kada ga ne moramo gledati u oči. Jednostavnije je kada ne vidimo štetu koju smo počinili. Iako su ožiljci urezani u sjećanje žrtve nevidljivi, ne znači da ne postoje.
Mislim da je previše riječi uzaludno izgovoreno na temu nasilja. Riječi nisu dovoljno sredstvo. Protiv nasilja treba se boriti primjerima i djelima; stvarnim ljudskim idejama koje trebaju biti ostvarene. Neka ideje ne ostanu samo ideje. Zajedno možemo promijeniti svijet u kojem živimo. Nismo ni svjesni koliko. Čak i najmanja podrška može značiti čitavi svemir osobi koja se osjeća napušteno. Osvrnimo se oko sebe i nemojmo se oglušiti na nečiji poziv upomoć. STOP NASILJU!
Mateja Martinjak, 2. razred
Gimnazija A. G. Matoša, Zabok
Osvrt učenika na projekt “I ja želim mirno živjeti” možete preuzeti ovdje.
Prilog – rezultati jednog pitanja u anketi Projekta: Jesi li ikad bio/la svjedok (promatrač) nasilja?
