Centar urbane kulture Regenerator u Zaboku proglašen je za najuspješnije ostvarenje u svim područjima arhitektonskog stvaralaštva u 2025. godini! Prestižna nagrada “Viktor Kovačić” Udruženja hrvatskih arhitekata (UHA) osvojili su autori projekta, arhitektonski ured MVA / Mikelić Vreš Arhitekti, na svečanom otvorenju Godišnje izložbe ostvarenja hrvatskih arhitektica i arhitekata u 2025. godini, održanom u subotu, 4. srpnja 2026., u Parku Maksimir u Zagrebu. Uz dodjelu nagrada otvorena je i Godišnja izložba ostvarenja hrvatskih arhitektica i arhitekata u 2025. Godini, koja se može pogledati do 11. srpnja.
Nagrada “Viktor Kovačić” dodjeljuje se za najuspješnije ostvarenje u svim područjima arhitektonskog stvaralaštva, a Regenerator je prema odluci stručnog žirija izabran između četiri nominirana projekta. Uz projekt iz Zaboka, nominirani su bili Dječji vrtić u Bibinjama autora Ive Letilović i Igora Pedišića, Poslovna zgrada NTH Davora Bušnje u Varaždinu te Sportska dvorana Račice Ivana Galića u Vodicama.
Stručni žiri istaknuo je kako je najveća kvaliteta Regeneratora činjenica da je uspio “generirati novi centar grada”. U nekadašnjoj industrijskoj zoni Zaboka projekt uvodi novi model urbanosti – otvoren, javni i programski slojevit prostor koji povezuje kulturu, obrazovanje, poduzetništvo i društveni život.
Kompleks je organiziran kao sklop triju volumena oko središnjeg trga koji nije samo ulazni prostor, već stvarni javni forum i mjesto okupljanja građana. Koncertna dvorana, prostori za vježbanje glazbenika, art-kino, prostori udruga, hostel i radni prostori stvaraju raznoliku mrežu sadržaja koja omogućuje stalnu aktivnost i susret različitih generacija i korisnika.
Žiri je posebno naglasio da Regenerator nadilazi razinu pojedinačne arhitektonske intervencije te pokazuje kako pažljivo oblikovani javni sadržaji mogu postati pokretač urbane regeneracije. Projekt ne revitalizira samo industrijsku zonu, nego stvara novu društvenu i prostornu jezgru Zaboka.
Nagrađeni autori, arhitektonski ured MVA osnovali 2007. godine Marin Mikelić i Tomislav Vreš. U svom radu bave se projektima različitih mjerila i namjena – od stanovanja i turizma do zgrada društvenog standarda i javnih prostora. Tijekom dosadašnjeg rada osvojili su brojna priznanja, među kojima su Posebno priznanje Zagrebačkog salona, nagrada “Vladimir Nazor”, nagrada “Viktor Kovačić”, Brick Award i Velika nagrada Balkanskog arhitektonskog bijenala. Njihovi su projekti bili nominirani i za nagrade “Drago Galić”, Piranesi i EUmies Awards.
Na projektu Centra urbane kulture Regenerator autorski tim činili su Marin Mikelić, Tomislav Vreš, Sara Pavlov i Alma Sekondo, uz brojne suradnike iz različitih područja projektiranja. Investitor projekta je Grad Zabok, a projekt je realiziran na lokaciji Ulice Mladih 2.
Na svečanosti u Parku Maksimir dodijeljene su i ostale godišnje nagrade Udruženja hrvatskih arhitekata. Nagrada “Viktor Kovačić” za životno djelo pripala je arhitektici Katji Marasović. Nagradu “Drago Galić” za najuspješnije ostvarenje na području stambene arhitekture osvojili su Mirko Buvinić i Vesna Milutin za kuću Kadmo u Zagrebu. Nagrada “Bernardo Bernardi” za oblikovanje prostora i unutarnje uređenje dodijeljena je Damiru Gamulinu, Antunu Sevšeku i Ivi Vojnoviću za Rekonstrukciju dvorišta i prizemne etaže Papalićeve palače (Muzeja grada Splita). Nagradu “Neven Šegvić” za publicistički, kritički, znanstveno-istraživački i teorijski rad na području arhitekture dobila je Dubravka Kisić za publikaciju Arhitektura secesije u Zagrebu – Tijelo moje duše.
O dobitnicima je odlučivao stručni žiri u sastavu: Silvije Novak (predsjednik), Vjera Bakić, Iskra Filipović, Juraj Glasinović, Jana Horvat, Tomaž Krušec, Josip Sabolić, Idis Turato i Ivana Žalac.
U nastavku možete pročitati detalje nominacije:
Nominacija za Nagradu „Viktor Kovačić“ – Centar urbane kulture Regenerator
Najvažnija kvaliteta projekta Centra urbane kulture Regenerator je činjenica da je uspio generirati novi centar grada. U kontekstu zone obilježene skladištima, halama i recentnim komercijalnim tipologijama velikih trgovačkih volumena, projekt uvodi drugačiji model urbanosti, rahliji, javni i programski slojevit.
Kompleks je koncipiran kao sklop triju volumena organiziranih oko središnjeg trga. Upravo taj trg predstavlja ključni urbani element. On nije tek predprostor zgrade, nego stvarni javni forum koji funkcionira tijekom cijelog dana. Njegova stalna aktivnost potvrđuje da je projektantska namjera ostvarena te je stvoren prostor okupljanja, susreta i razmjene u gradu relativno malog mjerila, Zaboku. Na toj mikrolokaciji jasno je vidljivo kako kompleks postaje inicijalna točka formiranja novoga urbanog središta.
Posebno je važna prizemna povezanost svih volumena. Kontinuirana razina partera omogućuje internu komunikaciju i različite scenarije korištenja, ali istodobno naglašava javnost čitavog sklopa. Kompleks funkcionira kao mala urbana struktura, svojevrsni mikrokozmos ili „mali grad“ unutar grada u kojem su različiti sadržaji međusobno isprepleteni i komplementarni.
Programska raznolikost presudna je za uspjeh projekta. Koncertna dvorana s prostorima za vježbanje glazbenika, radni prostori u Silosu koji se daju u najam i time ostaju otvoreni široj zajednici, te art-kino, prostori udruga i hostel u Inkubatoru stvaraju kontinuiranu fluktuaciju korisnika različitih generacija i interesa. Projekt ne cilja jednu homogenu publiku, nego uspostavlja platformu za susret kulturnih, obrazovnih i poduzetničkih inicijativa. Upravo ta višeslojnost čini ga snažnim društvenim generatorom.
Materijalizacija je dosljedna kontekstu i nasljeđu lokacije. Odabrani su racionalni, ekonomični materijali koji ne teže reprezentativnosti niti demonstraciji materijalnog luksuza. Njihova vrijednost leži u funkcionalnoj i kontekstualnoj primjerenosti. Industrijski karakter grada i memorija proizvodnje prepoznati su i reinterpretirani bez nostalgije, ali i bez dekorativnosti. Arhitektura ostaje suzdržana, dopuštajući da program i društvena dinamika budu u prvom planu.
Središnji trg, koji se u određenim situacijama transformira u koncertni prostor s vanjskom pozornicom kao svojevrsnim četvrtim elementom sklopa, dodatno naglašava fleksibilnost i otvorenost kompleksa. Time Regenerator djeluje istodobno kao jedna zgrada i kao malo susjedstvo organizirano oko zajedničkoga javnog prostora. U konačnici, projekt nadilazi razinu pojedinačne arhitektonske intervencije. On demonstrira kako pažljivo strukturiran sklop javnih i polujavnih programa može postati inicijalna točka urbane regeneracije. Regenerator ne revitalizira samo industrijsku zonu nego aktivira novu društvenu i prostornu jezgru grada.
Autori: MVA / Mikelić Vreš Arhitekti
Projektni tim: Marin Mikelić, Tomislav Vreš, Sara Pavlov, Alma Sekondo
Suradnici: Marija Barović, Medina Ćevapović, Barbara Horvatić, Mia Kos, Anita Kovačić, Natalija Šarlija, Domagoj Šobatović, Viktor Vdović, Mirko Lež (konstrukcija), Tihomir Halambek / HAL Projekt (elektroinstalacije), Branko Rod / TT inženjering (vodovod i odvodnja), Goran Tomek / TT inženjering (strojarske instalacije), Branimir Cindori / APIN Projekt (automatsko gašenje požara), Hrvoje Puljić / OTIS dizala (vertikalne komunikacije), Željko Mužević / FLAMIT (zaštita od požara i zaštita na radu), Miodrag Gladović / AVC (akustika), Davor Mekovec / GEO-CROATIA (geotehnička istraživanja), Tonko Štimac / APP projektni ured (fizika zgrade), Marko Hrastovec / Hot Type (grafički dizajn i označavanje), Robert Čanak / Modulex (grafički dizajn i označavanje).
Investitor: Grad Zabok