Glavna skupština Ujedinjenih naroda, u listopadu 1992. godine, na posebnoj, zajedničkoj sjednici, održanoj radi obilježavanja završetka Desetljeća osoba s invaliditetom (1983.–1992.), usvojila je rezoluciju kojom je 3. prosinca proglasila Međunarodnim danom osoba s invaliditetom. Nakon donošenja predmetne rezolucije, UN-ova je Komisija za ljudska prava, u svojoj rezoluciji 1993/29, od 5. ožujka 1993. godine pozvala zemlje članice da ističu obilježavanje 3. prosinca, s ciljem postizanja punog i jednakog uživanja ljudskih prava i sudjelovanja osoba s invaliditetom u društvu.
Procjenjuje se kako oko 15% svjetske populacije živi s nekim oblikom invaliditeta. Europska unija promiče aktivno uključivanje i potpuno sudjelovanje osoba s invaliditetom u društvu. Prioritetna područja navedena u Europskoj strategiji za osobe s invaliditetom od 2010. do 2020. jesu: pristupačnost, sudjelovanje, jednakost, zapošljavanje, obrazovanje i osposobljavanje, socijalna zaštita, zdravstvena zaštita te vanjsko djelovanje. Prema podacima Hrvatskog registra o osobama s invaliditetom Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo u Gradu Zagrebu živi 87.935 osoba s invaliditetom, što čini 11,1% ukupnog stanovništva grada, od čega je 53,5% muškaraca, a 46,5% žena. Najčešća vrsta oštećenja kod osoba s invaliditetom, oštećenja su središnjeg živčanog sustava i oštećenja lokomotornog sustava. Misija Svjetske zdravstvene organizacije je poboljšanje kvalitete života te promicanje i zaštita prava i dostojanstva osoba s invaliditetom kroz nacionalne, regionalne i globalne napore, kao i podizanje svijesti o veličini i posljedicama invaliditeta za osobu i društvo u cjelini. Pravo na sudjelovanje u javnom životu bitno je za stvaranje stabilne demokracije, aktivnog građanstva i smanjenja nejednakosti u društvu.
Međunarodni dan osoba s invaliditetom obilježava se s osnovnim ciljem poboljšanja kvalitete života osoba s invaliditetom kroz poticanje međusobne suradnje i stvaranje partnerstva među postojećim udruženjima osoba s invaliditetom. Na taj se način ublažavaju posljedice socijalne isključenosti, ali i senzibilizira javnost na prisutnost osoba s invaliditetom u zajednici i probleme s kojima se svakodnevno susreću, ali s naglaskom na mogućnosti kojima raspolažu.